Glavne karakteristike vršnjačkog nasilja su trajanje, negativni postupci i neravnopravnost. To konkretno znači da dete tokom dužeg vremenskog perioda, od strane nadmoćnijeg vršnjaka trpi nasilje koje podrazumeva namerno zadavanje povrede ili izazivanje nelagodnosti. Neravnopravnost se ogleda u ulogama žrtve i nasilnika, pri čemu je uloga nasilnika nadmoćnija fizički ili društveno.

Šta sve spada u vršnjačko nailje?

Iako ima različite oblike, uglavnom je prva asocijacija fizičko nasilje. Pod fizičkim nasiljem se podrazumeva udaranje, štipanje, guranje, otimanje i uništavanje stvari. Verovatno je razlog tome veća vidljivost posledica. Međutim, pod pojmom nasilja se ne podrazumeva samo to.

Kako sprečiti vršnjačko nasilje?

Komunikacija je jedna od načina prevencije, ali i suzbijanja to jest saniranja, posledica nasilja. Bilo da je u pitanju dete koje je žrtva, ili da je u pitanju dete koje je preuzelo ulogu nasilnika.

Pored navedenog, zastupljeno je i verbalno nasilje koje se ogleda u vređanju, dobacivanju, ruganju, pretnjama i nazivanju pogrdnim imenima. Pored navedenih oblika, nažalost, neizostavno je spomenuti seksualno nasilje koje podrazumeva neželjeno dodirivanje, iznuđivanje seksualnih usluga i prinude na seksualni čin. Pored svih navedenih, danas nikako ne treba izostaviti digitalno, internet nasilje koje može objediniti više oblika nasilja. Takav slučaj je nedavno bio sa facebook grupom, čiji je sadržaj bio preplavljen slikama maloletnica koje su nazivane pogrdnim imenima.

Kako prepoznati vršnjačko nasilje?

Žrtve vršnjačkog nasilja se uglavnom mogu prepoznati po osobinama koje ih karakterišu. Mahom su to povučenija, potčinjena deca sa niskim samopoštovanjem. Upravo tako povučeno i plašljivo dete će lako postati meta deci koja vole da ispoljavaju svoju snagu i moć nad slabijima od sebe. Uostalom, najlakše je iživljavati se nad osobom koja se ne zauzima za sebe jer na taj način postaje lako prijemčiva žrtva.

Dete koje je žrtva vršnjačkog nasilja se može prepoznati po ponašanju i raspoloženju. Povlačenje, koje je izraženije nego inače, razdražljivost, loš apetit, loš san, noćne more i mokrenje u krevet mogu biti pokazatelji emocionalnih promena. Pored navedenih, anksioznost, napadi panike i depresivnost mogu takođe biti pokazatelji afektivnih problema. Dok se u ponašanju, konkretno može uočiti promena u odlasku ili vraćanju iz škole, kašnjenje, modrice ili pak trzanje na jake iznenadne zvuke.

Na koji način roditelji pomoći detetu koje trpi nasilje?

Ukoliko vaše dete ima više navedenih karakteristika, pored vaše sumnje da je žrtva nasilja, to može značiti da je došlo krajnje vreme da sa njim popričate o tome. Ćutanjem se agonija samo nastavlja.

Razgovor na tu temu verovatno neće biti ni lak ni prijatan. Prvi problem koji se može pojaviti jeste nepriznavanje da se nešto dešava, koje može ukazivati na strah od eventualnih posledica. To konkretno znači da se dete može bojati Vaše reakcije na saznanje, za koje može pretpostaviti da će izazvati dodatne probleme sa nasilnikom. Dakle, neophodno je obezbediti detetu sigurnost u tom smislu, da dete zna da može da Vam veruje i da se osloni na Vas. Potom, pokušajte da saznate koliko dugo se nasilje dešava, na koji način, gde i ko ga čini. Ne ustručavajte se u iskazivanju saosećanja, tuge, možda čak i ljutnje, ali nemojte davati obećanja koja ne možete ispuniti, poput onih da će to ovog trenutka prestati. Veoma je bitno da dete oseti sigurnost, da može da Vam veruje, te u skladu sa tim, neophodno je da govorite ono što zaista možete ispuniti.

Čini se da je najbolja prevencija razgovor sa detetom, ali ne zaboravimo i na ponašanje koje predstavlja model u tom uzrastu, kao i parametre za normalno, očekivano ponašanje. U skladu sa tim, ukoliko kazna podrazumeva fizičko kažnjavanje, paradoksalno, ono se usvaja kao način rešavanja problema. Takođe, to važi i za druge oblike ponašanja, poput tolerisanja i prihvatanja nasilja od strane drugih. Stoga, potrudite se da obratite pažnju i na svoje ponašanje jer time šaljete mnogo važniju poruku od one koju izgovarate.