Danas je kod većine žena, bilo da su se već porađale ili po prvi put treba da dožive to jedinstveno iskustvo, prva asocijacija na porođaj - bol. Sa druge strane, psiholozi su primetili da žene koje žive daleko od civilizacije imaju faktički bezbolne porođaje, dok su porođajnim «mukama» najčešće izložene žene koje žive u civilizovanom društvu.

Epidural ili prirodan porođaj bez anestezije – šta je bolje?
Kada se u savremenom društvu pomene bezbolan porođaj, uglavnom se misli na porađanje uz neku vrstu anestezije. Od polovine XIX veka, kada je prvi put primenjen hloroform kao sredstvo za ublažavanje porođajnih bolova, medicina ne prestaje sa istraživanjima i primenom raznih sredstava kako bi se porođaj maksimalno olakšao.

Strah od porođaja nije lako otkloniti, jer on nastaje iz ženine brige za život deteta, za njegovo zdravlje, za sopstveni život…


Danas je epiduralna anestezija postala sinonim za lagodan porođaj. Ipak, kao i sve što se kosi sa prirodom, i ovaj vid "obezboljavanja" porođaja nosi izvestan rizik. Osim toga, epiduralna anestezija često usporava i otežava porođaj, a dokazano je i da se u tom slučaju donekle gubi veza između majke i deteta. Na svu sreću, sve je više lekara koji savetuju budućim majkama da se odluče na potpuno prirodan porođaj, ukoliko ne postoje medicinske indikacije koje iziskuju neku drugu intervenciju.

Kako nastaje porođajni bol?
Kao i u svim drugim organima, i u materici se nalaze nervni završeci, receptori koji primaju bolne nadražaje i sprovode ih preko kičmene moždine do mozga. Bol u materici nastaje kada se na nju izvrši pritisak, ili kada dođe do skupljanja i istezanja krvnih sudova materice. S obzirom da je porođaj akt koji se obavlja pod uticajem niza kontrakcija (skupljanja) mišića materice, normalno je da se javi određen lokalni bol, koji nije suviše jak.

Otkud, onda, toliko jakih bolova prilikom porođaja, i zašto on predstavlja tako dramatičan čin? Naučnici smatraju da je za to krivo društvo. Slušajući iskustva drugih, žena počinje da oseća strah i pre nego što zatrudni. Reči vezane za porođajni bol se toliko ukorene, da u mozgu ostavljaju jak trag. Taj bol naučnici objašnjavaju kao uslovni bolni refleks, koji se obrazuje u kori mozga pod uticajem spoljne sredine, to jest govora, kao uslovnog nadražaja. To može da se uporedi sa odlaskom kod zubara, kada iz straha počnemo da osećamo bol i pre nego što stomatolog uključi "bušilicu".

Strah od porođaja nije lako otkloniti, jer on nastaje iz ženine brige za život deteta, za njegovo zdravlje, za sopstveni život… Često se žene više plaše drugog porođaja, naročito ukoliko su u toku prvog doživele neprijatno iskustvo. Tada se strah, pa samim tim i bol, pojačavaju, čak i ako drugi porođaj teče normalno, bez ikakvih nepravilnosti.

Istorija bezbolnog porođajaJoš 1933. godine, engleski akušer Rid je prvi publikovao delo na temu bezbolnog porođaja. Njegova teorija polazi od toga da je porođaj fiziološki akt, pa bi samim tim trebalo da bude bezbolan.  Na osnovu istraživanja, Rid je došao do zaključka da je strah koji je stvorila civilizacija glavni uzročnik porođajnih tegoba. Nakon Rida, 1951. godine u Sovjetskom Savezu započeta je primena psihoprofilaktičkog metoda bezbolnog porođaja. On pokušava da objasni uzrok porođajnog bola i da ga pomoću različitih psihofizičkih vežbi prevenira. Na stotine hiljada žena se porodilo bezbolno zahvaljujući ovom metodu, a to je najbolji dokaz da porođaj zaista može da bude bezbolan. 

Kako ukloniti bol?
S obzirom da su višedecenijska naučna istraživanja dokazala da porođajni bolovi u najvećoj meri nastaju kao posledica straha i pogrešnog "vaspitanja" trudnica, najbolji način da se bol prilikom porođaja izbegne ili svede na najmanju moguću meru, jeste da se strah ukloni. Istina je da taj proces nije nimalo lak, a naročito u društvu gde svest o ovoj teoriji nije dovoljno razvijena.

Ono što dodatno otežava sprovođenje teorije o bezbolnom porođaju jeste neracionalna upotreba indukcije u slučajevima kada ne postoje medicinske indikacije za njenu primenu. Da bi se postigli maksimalni rezultati prilikom primene ovog metoda, važno je da u njega budu uključeni i trudnica, i babica, i ginekolog. U nekim porodilištima, nažalost, još uvek ne postoje uslovi za ovakav timski rad, ali to ne znači da trudnica treba da odustane i prestane da veruje u bezbolnost rađanja.

Škole za trudnice i lekari bi trebalo da upoznaju trudnicu sa svim fiziološkim zbivanjima u mozgu i ostalim organima - koja pružaju naučne dokaze o tome da porođaj može da bude bezbolan. Osim teorijskog znanja, trudnici bi trebalo da se obezbedi i praktična obuka, koja uključuje vežbe disanja i opuštanja, a takođe i saveti o ishrani tokom trudnoće.

Sandra Živanović