Iako se, u našem narodu tradicionalno, punačko dete smatra zdravim, preterana ishrana u prvim godinama života stimuliše razvoj većih i brojnijih masnih ćelija. Takve ćelije ostaju ceo život i mogu stimulisati pojačan apetit kada nisu napunjene gorivom. Ovo je vrlo bitna činjenica na koju roditelji moraju da obrate pažnju u periodu razvoja i odrastanja svoje dece.
Rana pojava povećanog broja ćelija uglavnom izaziva najteže oblike gojaznosti.
Sledeći kritični period je period puberteta, kada preteran unos hrane ponovo može izazvati povećanje broja i veličine masnih ćelija. Iz tog razloga neophodno je da se deca stalno podstiču na raznovrsne aktivnosti.

Decu treba tokom nedelje usmeravati na treninge nekog sporta, zatim jedan čas plivanja , pa recimo vikendom vožnja bicikla,rolera ili šetnje i planinarenje. Na ovaj način ćemo izbeći monotonost u fizičkoj aktivnosti koja može da uzrokuje njihovu kasniju nezainteresovanost za sport.
     Višak kalorija taloži se u masnim ćelijama, ali neke osobe imaju veći broj adipoznih ćelija koje su spremne da deponuju masti. Sa razvojem metoda za određivanje broja i veličine masnih ćelija istraživači danas mogu da prate i razvoj gojaznosti. Pokazalo se da masne ćelije mogu da povećaju voluminoznost, a preterani unos hrane može stimulisati takav porast.Neka obroci vaše dece budu optimalni i ne dopustite da budu preobilni.To će imati pozitivan uticaj i na veličinu njihovog zeluca u budućnosti i na manju voluminoznost masnih ćelija.
   Povećanje masnih ćelija karakteristično je za stečenu gojaznost. Broj masnih ćelija, nakon puberteta, nije podložan znatnijim izmenama, sem kod veoma malog broja ljudi i tada je u pitanju ekstremna gojaznost.Iz ovoga se može zaključiti da je neophodno da se sva pažnja roditelja usmeri na taj period odrastanja i puberteta i u njemu podstakne  afinitet prema kretanju koji mora biti svakodnevan. Stepen potencijalnih zdravstvenih rizika zavisi od načina nastanka gojaznosti. Tako, gojaznost koja nastaje u detinjstvu i nastavi se tokom života nosi veći rizik nego ukoliko je stečena u kasnijim godinama.
    Mesto na kome su deponovane masti takođe je pokazatelj zdravstvenog rizika - osobe kojima se masti pretežno deponuju na stomaku imaju veći rizik od srčanih oboljenja, dok osobe kojima se masti pretežno talože na bokovima i zadnjici nemaju takav rizik. Tendencija da se kod muškaraca masti talože na stomaku može biti povezana s njihovim većim rizikom od srčanih oboljenja nego što je to slučaj kod žena. Tate koji imaju povećan obim masti na stomaku moraju da shvate da imaju veću mogućnost za negativne efekte nego drugi. Mame koje posle porodjaja zadrže višak masti u predelu stomaka koji je dominantniji u odnosu na kukove i zadnjicu , moraju da u najkraćem vremenskom roku eliminišu štetne produkte i u kvalitetnom treningu istope masne naslage.
Masti oko organa u trbušnoj duplji ne mogu se izmeriti kao kožni nabori, jer se nalaze ispod trbušniih mišića,mada danas postoje aparati koji mogu prepoznati visceralne viškove sala. Proučavanjem odnosa obima kukova i obima struka pokušava da se ustanovi veza između masnog depoa u toj regiji i većeg rizika od srčanih oboljenja, hipertenzije, moždanog udara, dijabetesa i pojedinih malignih oboljenja.
   Da biste izmerili odnos između struka i kukova, jednostavno izmerite obim struka u visini pupka i obim kukova na najširem mestu, sa tačnošću od 0,5 centimetara, i podelite ta dva broja. Rezultati ukazuju na to da vrednosti odnosa između struka i kukova koje su veće od 0,85 do 0,9 za muškarce ili od 0,75 do 0,8 za žene, prelaze optimalne granice. To je svojevrsni alarm i takve osobe moraju krenuti u planirani program vežbanja kako bi se smanjili masni depoi i doveli na optimalne vrednosti. Ukoliko se ovakvi parametri javljaju kod dece nužnost za brzom reakcijom je još veća i roditelji toga moraju da budu svesni.
Masne ćelije deponovane unutar trbušne duplje „sklone” da otpuste slobodne masne kiseline direktno u jetru, gde mogu biti iskorišćene za sintezu holesterola.
Koji god da je razlog, te masti predstavljaju rizik, a poznato je da je fizička aktivnost efikasan način za smanjenje količine metabolički aktivnih tkivnih masti, i kod odraslih i kod dece. U svim BMI kategorijama (prema indeksu visine i težine), osobe sa najvećim obimom struka imaju povećanu sklonost ka hipertenziji, šećernoj bolesti, povećanim masnoćama u krvi i metaboličkom sindromu, u poređenju sa osobama s normalnim obimom struka.