Vakcina BCG je "živa" vakcina, napravljena od klica čija je sposobnost da dovedu do infekcije smanjena. Zadatak klica je da izazovu imunološku reakciju - stvaranje antitela, da bi u kontaktu sa bacilom tuberkuloze organizam bio pripremljen da se odbrani.

Prema našem zakonu, BCG vakcina je obavezna - najveći broj dece je dobije drugog, trećeg dana po rođenju. Njena karakteristika je formiranje ožiljka, koji je pokazatelj dobre imunološke reakcije. To je činjenica koju poznaje većina. Međutim, kod neke dece reakcija može da bude izuzetno jaka, neuobičajena, i zbog toga da zbuni roditelje.

Dr Đorđe Kravljanac, dečji plastični hirurg, upravnik Klinike za dečju hirurgiju Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije, objasnio nam je šta zapravo predstavlja preterana reakcija na BCG vakcinu, odnosno besežitis.

- Besežitis je reakcija koja nastaje posle dobijanja BCG vakcine u novorođenačkom periodu. Može da se manifestuje kao promena ili hipersenzitivnost na mestu gde je data vakcina, zatim stvaranjem otoka sa kazeoznim sadržajem - specifičnom tkivnom reakcijom beličastog, sirastog izgleda, meke konzistencije, a treći oblik je uvećanje regionalnih limfnih žlezda, najčešće u predelu pazuha. U 95 odsto slučajeva dolazi do uvećanja jedne žlezde u predelu pazušne jame.

Šta predstavlja očekivanu reakciju na BCG vakcinu?

- Roditelji bi trebalo da znaju da posle dobijanja vakcine uvek postoji neka reakcija. Normalna reakcija na ovu vakcinu se stručno naziva "primarni kompleks", a podrazumeva reakciju na mestu uboda igle i minimalno uvećanje regionalnih limfnih žlezda (u pazušnoj jami). Prolaznog je karaktera i povlači se sama posle nedelju dana ili kraće. Kada se takva reakcija javi, to je znak da se vakcina "primila", da je došlo do imunološke reakcije u organizmu. Uz očekivani ožiljak, može da se javi i otok u pazušnoj jami, u periodu od nedelju do dve dana.

Kako razlikovati normalnu reakciju od patološke?

- Preterana reakcija može da bude izražena na mestu uboda u vidu uvećanja, otoka, bolne osetljivosti, a u predelu pazušne jame najčešće dolazi do uvećanja limfnih žlezda. One mogu da budu i preko dva santimetra u promeru. To se dešava naglo, a karakteristično je da je jedna limfna žlezda uvećana i da nema drugih znakova infekcije. Ako u pazušnoj jami sa iste strane gde je data vakcina postoji uvećana limfna žlezda bez lokalnih znakova infekcije - kao što su crvenilo, toplija koža, temperatura, najverovatnije se radi o besežitisu.

Međutim, nisu u svim slučajevima uvećane limfne žlezde u pazušnoj regiji. Ponekad je dovoljno da se javi preterana reakcija na mestu uboda, sa stvaranjem otoka, a može da dođe i do zapaljenja, iako to nije pravi zapaljenski proces, već imunološka reakcija. U tim slučajevima može da se stvori opisani kazeozni sadržaj, a u zavisnosti od stadijuma - ponekad se viđa polutečni sadržaj. To mesto može da bude bolno, osetljivo, ali više u smislu iritacije nego pravog bola. Može da bude prisutno i gnojenje, koje takođe nije tipično gnojenje, već imunološka reakcija.

Ožiljak od BCG vakcine

Nije jasno definisano koliki prečnik bi trebalo da ima "normalan" ožiljak. Ali, smatra se da limfne žlezde koje imaju preko dva centimetra u prečniku - ukazuju na preteranu reakciju posle BCG vakcine.

Zašto dolazi do preterane reakcije na BCG vakcinu?

- Nije jasno utvrđeno zbog čega se javlja. Teško je reći zašto se u nekom trenutku imunološki kompleks razvije u preteranu reakciju, kao što je teško i da se tačno odredi faktor koji utiče na tu pojavu. Uzroci nastanka reakcije mogu da budu vezani za samu vakcinu, ali i onog ko je primio. Kvalitet vakcine zavisi od klica koje se nalaze u njoj, od toga da li su manje ili više infektivne, da li izazivaju ili ne izazivaju reakciju.

Sa druge strane, tu je i uzrast deteta. Smatra se da veći rizik imaju deca koja su u novorođenačkom uzrastu, kao i deca koja imaju određeni imunološki problem, koji može da bude udružen sa HIV-om. Doza vakcine je propisana, ali ako se kojim slučajem ubrizga malo veća doza, i to može da izazove prekomernu reakciju. Ali, zavisi i od samog mesta gde se daje vakcina, od kvaliteta kože, tkiva... jednostavno rečeno - od domaćina.

Da li se besežitis javlja samo u novorođenačkom uzrastu?

- Najveći rizik za pojavu reakcije posle BCG vakcine, koju dete dobije još dok je u porodilištu, nastaje upravo u periodu od dve do tri nedelje posle vakcinacije. Tada je reakcija najčešća, ali promene mogu da se jave i dva do četiri meseca posle dobijanja vakcine. U nekim slučajevima su se javile i do druge godine života, a mi smo imali dete od osamnaest meseci kod kojeg se javila reakcija na BCG vakcinu.

Kako će roditelji da prepoznaju besežitis?

- Na mestu samog uboda može da se javi otok kao preterana reakcija. Obavezno treba gledati da li sa iste strane gde je data vakcina postoji uvećanje limfne žlezde. To se vidi golim okom i lako napipava. U najvećem broju slučajeva, uvećanje limfne žlezde se javlja u pazušnoj jami, ali u retkim situacijama može da se javi i na vratu iznad ključne kosti. Nekada je potrebno da se uradi ultrazvučni pregled uvećane limfne žlezde u pazušnoj regiji ili u predelu vrata - da bi se postavila precizna dijagnoza. Međutim, ono što roditelji treba da znaju, jeste da je reč o potpuno benignim promenama, koje ne ostavljaju nikakve posledice.

Kome da se obrate roditelji, ko leči besežitis?

- Roditelji najpre treba da se jave lekaru u domu zdravlja, a naši pedijatri su dovoljno iskusni da prepoznaju ovakvu promenu, nakon čega će malog pacijenta obavezno da upute dečjem hirurgu. On sagledava problem sa više aspekata i odlučuje koja će vrsta terapije da se primeni. 

Kako se besežitis leči?

- Promena koja se javlja na mestu uboda, ili uvećanje limfne žlezde - prolazi spontano, ukoliko ne dođe do stvaranja tečnog sadržaja ili gnojenja. Kod nekog to prolazi brže, kod nekog sporije, a radovi pokazuju da reakcija može da traje i do 28 nedelja!

Za pacijente kod kojih dođe do stvaranja tečnog sadržaja i gnojenja, postoje dve mogućnosti. Jedna je da se dogodi spontano probijanje kože na mestu gde je data vakcina, ili gde je došlo do uvećanja limfne žlezde, a potom evakuacija sadržaja u spoljašnju sredinu. To se drenira mesec ili dva, dok spontano ne zaraste, a na tom mestu se stvara ožiljak koji kasnije može da bude estetski prihvatljiv. Međutim, mesto na kome je došlo do probijanja kože je «idealno» za sekundarne infekcije, jer postoji mogućnost prolaska bakterija kroz kanal koji je nastao spontanim otvaranjem promene.

Da bi se to sprečilo, što je ključ terapije besežitisa, može da se uradi aspiracija iglom, čime se taj sadržaj izvlači. Ako aspiracija ne da rezultate, ako promena i dalje opstaje, kao poslednja metoda lečenja ostaje hirurgija. Praktično, to je operacija koja se radi u opštoj anesteziji, tokom koje se promena vadi u celosti i šalje na histopatološki pregled. U većini slučajeva nije bilo pozitivnog nalaza. Aspiracija mnogo pomaže, ali se smatra da 40 odsto pacijenata kod kojih se razvije besežitis zahteva hirurški tretman.

Ono na čemu se danas insistira jeste da se deluje pre nego što dođe do spontanog izlivanja sadržaja. Aspiracija iglom, kao ni hirurška intervencija ne ostavljaju posledice, već pomažu detetu da se što pre oporavi od stanja koje je neprijatno.

Primena lekova

Ranije je bilo slučajeva da je davana antibiotska terapija, konkretno Eritromicin, kao i antituberkulozni lekovi. Međutim, brojne studije rađene u svetu, ustanovile su da efekat tih lekova nije izražen u tolikoj meri da bi zahtevao njihovo davanje. Zapaženo je da je i kod pacijenata koji su dobijali lek, i kod onih koji nisu, kao i kod kojih je izvršena hirurška intervencija bez dodatog leka - period oporavka bio isti: od četiri do pet nedelja.

Mi ne primenjujemo antituberkulozne lekove. U situacijama zbog moguće super infekcije, mogu da se daju određeni antibiotici, ali to je vrlo retko u našim uslovima - ističe naš sagovornik.

Koliko je besežitis česta pojava?

- Prema anglosaksonskoj literaturi, smatra se da preterana reakcija na BCG vakcinu u jednoj od ove tri forme može da nastane kod jednog pacijenta na hiljadu. To i nije tako često, ali toga ima. Mi ne odstupamo od statistike u svetu. Od početka ove godine, imali smo četiri deteta koje smo operisali zbog navedenih promena, kao i još nekoliko dece koje smo pratili ili radili punkciju.

Podaci iz Turske, Indije i drugih zemalja pokazuju da je besežitis rasprostranjen širom sveta, upravo zato što je Svetska zdravstvena organizacija uvela obaveznu imunizaciju radi sprečavanja tuberkuloze. Samim tim, očekivano je da se javlja i preterana reakcija.

Ko ne dobija BCG vakcinu?

BCG vakcina ne sme da se daje imunološki kompromitovanim pacijentima: deci koja imaju neki imunološki problem, koja su HIV pozitivna, ili čije su majke HIV pozitivne. Ona moraju da prođu određeni tretman imunološkog ispitivanja, a u daljem toku se odlučuje da li će se dati vakcina, kada i kako.

Istorijat BCG vakcine

BCG vakcinacija, koja sprečava razvoj tuberkuloze kod dece, postoji više od 35 godina. Svetska zdravstvena organizacija je kao vid prevencije tuberkuloze uvela obaveznu vakcinaciju 1972. godine, naročito u zemljama u razvoju, gde je tuberkuloza bila u porastu. BCG vakcina je prvi put primenjena još 1920. godine, a kod nas se koristi od kada je Svetska zdravstvena organizacija prihvatila kao program imunizacije.

Tekst: Milica Gacin