Ukoliko nalaz Pap-a testa odstupa od normale, patolog će moći da prepozna da se radi o promeni, ali ne može da da završnu dijagnozu bez uzimanja adekvatnog uzorka tkiva. To uzimanje je  rezultat uporedne analize grlića materice, koja sledi posle dobijanja abnormalnih rezultata Pap-a testa. Premaligne promene mogu jedino da budu dijagnostifikovane biopsijom grlića materice.

Patologu je neophodno da ima uzorak tkiva, a ne samo ćelije zagrebane sa površine.

Po uspostavljanju dijagnoze, sledi tretman promene. Lečenje cervikalne displazije je jednostavno i, najčešće, potpuno. U pojedinim slučajevima, čak i ako se primeti promena, lečenje nije obavezno - kao na primer, u trudnoći. Tada je samo važno da se  isključi postojanje invazivnog karcinoma. To se postiže čestim, pažljivim kolposkopskim pregledima, bez biopsije. Srednje izražene promene često nestanu same od sebe posle trudnoće.

*Promenjene površine grlića materice mogu da se odstrane krioterapijom, radioterapijom, laserom, biopsijom ili LEEP metodom (loop electro excisional procedure - odstranjivanje obolelog sloja ćelija takozvanom električnom omčicom).     

*Nakon što je premaligna promena adekvatno tretirana, pacijentkinja treba da dolazi na redovne kontrole svaka tri meseca, narednih godinu dana. Ukoliko svi nalazi budu zadovoljavajući, redovne kontrole se rade na šest meseci. Ako je žena bila u drugom stanju kada je uočen abnormalan nalaz, a on nije ukazivao na postojanje maligne promene - definitivno ispitivanje se radi šest nedelja posle porođaja, kao i kod svake druge žene nakon trudnoće.

*Pravi uzrok nastanka cervikalnih promena i cervikalnog karcinoma je i dalje nepoznat. Međutim, mnoge studije jasno ukazuju da je Humani papiloma virus (Human Papilloma Virus) - HPV značajan faktor rizika u razvoju cervikalnih promena. Inače, HPV je virus koji izaziva genitalne bradavice. Postoji preko 60 podtipova ovog virusa, a samo neki tipovi su povezani sa pojavom cervikalnog karcinoma.

*HPV se prenosi direktno, fizičkim kontaktom. Kada jednom dospe u ćeliju, zauvek ostaje u organizmu. Potpuna eliminacija virusa iz organizma nije trenutno moguća, ali nije ni neophodna. Naime, većina ljudi verovatno u organizmu ima neke viruse - kojih je nesvesna, a koji ne uzrokuju nikakve probleme.

*Ukoliko vam je posle urađenog Pap-a testa rečeno da postoji mogućnost postojanja HPV infekcije - nema razloga za brigu. Ako se na kolposkopskom pregledu definitivno ustanove promene izazvane virusom, one mogu da budu tretirane krioterapijom ili laserom, ili da se uopšte ne tretiraju. Samo cervikalne displazije moraju da se tretiraju. Ostale promene ne spadaju u visokorizičnu grupu za razvoj cervikalnog karcinoma. Redovne kontrole kod ginekologa na šest meseci su sasvim dovoljne. 

Greške Pap-a testa

Najčešće greške testa nisu posledica pogrešnog čitanja nalaza u   patološkoj laboratoriji, već su posledica nesavršenosti Pap-a testakao dijagnostičkog testa. Poznato je da deset procenata žena koje imaju vidljive promene na pregledu (karcinom), imaju uredan nalaz Pap-a testa. To se javlja zbog upalnog procesa i nekroze koja prati karcinomatoznu leziju. Naime, patolog ne može da vidi karcinomatozno izmenjenu ćeliju usled zapaljenja koje prati bolest. U svim suspektnim (potvrđenim) slučajevima je potrebno da se obavi i ultrazvučni pregled - color doppler cerviksa.

*Ukoliko se desi da primetite simptome poput kontaktnog krvarenja (krvarenje posle seksualnog odnosa), krvarenja između menstrualnih ciklusa, vodenkastog sekreta... tada moraju da se obave ispitivanja sa ciljem da se isključi postojanje cervikalnog karcinoma. To se postiže serijom pregleda, kao što su: ginekološki pregled, Pap-a test, kolposkopija, ultrazvučni pregled male karlice i ciljana biopsija.

*Nijedan pregled ne može samostalno da isključi postojanje cervikalnog karcinoma, a posebno ne Pap-a test. Stoga, ukoliko imate neke od navedenih simptoma, nikada nemojte da prihvatite "normalan" Pap-a test kao dokaz da ne postoji maligna promena. Zahtevajte kompletan pregled, jer jedino tako možete da budete sigurni u rezulat. Ne zaboravite da je svaki malignitet "uhvaćen" u ranoj fazi - izlečiv u potpunosti.

*Druga stvar na koju treba obratiti pažnju je da abnormalan nalaz Pap-a testa nikada nije dovoljna indikacija za tretman. Rezultati Pap-a testa ne daju dijagnozu, već kolposkopija i biopsija koje slede nakon abnormalnog nalaza. Tek po uspostavljanju dijagnoze, može da se pristupi terapijskom postupku.

*Inače, Pap-a test je odličan skrining test. Jednostavno se izvodi, procedura je potpuno bezbolna, lako se interpretira i, što je najvažnije, može da pokaže promenu u njenom nastanku mnogo pre nego što postane maligna. Premaligne promene se lako saniraju, a izlečenje je stoprocentno. No, i pored toga, mnoge žene ne rade kontrolne preglede na svakih šest meseci.

*Nažalost, u našoj zemlji nije kao u razvijenom svetu, pa i u nekim okolnim zemljama, gde je određen broj preventivnih pregleda svake godine obavezan - jer osiguravajuće društvo obavezuje pacijentkinje na to, u suprotnom gube pravo na zdravstveno osiguranje. Tako se postiže bolja prevencija i jeftinija zdravstvena zaštita, jer lečenje maligne promene košta mnogo više nego ambulantni tretman jedne lokalne lezije (ko god da plaća - pacijentkinja ili osiguravajuće društvo).

U svakom slučaju, žene moraju da brinu o svom zdravlju i da što pre shvate značaj sistematskog (rutinskog) pregleda.

Dr Aleksandar Dmitrović, spec. ginekologije i akušerstva