U Srbiji se, prema nezvaničnoj statistici, godišnje obavi preko 200.000 abortusa, a u stručnim krugovima se pominje mnogo veća cifra. U svakom slučaju, po broju takvih intervencija u odnosu na broj stanovnika, našoj zemlji pripada jedno od vodećih mesta u Evropi - posle Rusije, Rumunije i Mađarske.

Ma koliko da nije logično, veliki broj žena koristi abortus kao kontraceptivni metod tokom celog svog reproduktivnog perioda, ne razmišljajući o posledicama. Pojedine žene su, čak, uverene da je takva intervencija sasvim u redu.  

Prekid trudnoće, i kada se obavlja u najsavremenijim medicinskim uslovima, uvek je rizičan. To je, pre svega, ozbiljan hirurški zahvat, koji može da ostavi i fizičke i psihičke posledice na zdravlje. Kada je savremena tehnologija (3D i 4D ultrazvučni pregled) dala na znanje da plod već u prvim nedeljama od začeća pokazuje jasne znake života, ustuknuli su i mnogi lekari, ginekolozi, priklonivši se onim segmentima u okviru svoje struke koji obećavaju život, a ne gašenje života. Jedan broj njih je stao u prve redove borbe za veću reprodukciju i protiv nasilnih prekida trudnoće.

- U toku samog čina, makar i pod veštom rukom stručnjaka, može da dođe do proboja materice i oštećenja organa trbušne duplje, u prvom redu creva, zbog čega je neophodna dodatna operativna intervencija. Može da dođe do ozbiljnog krvarenja koje preti da ugrozi život, a naknadno dovodi do anemije. Jedna od nemilih situacija je, svakako, mogućnost da ostane deo ploda i da se radi ponovna intervencija - objašnjava prof. dr Radoslav Ninković.

Bogato iskustvo našeg sagovornika upozorava da posle prekida trudnoće žene često imaju poremećaj mesečnog ciklusa, a može da dođe i do steriliteta. I u tom segmentu,  Srbija drži visoko mesto u Evropi, jer se svaka peta žena leči da bi postala majka.

- Zapaljenski procesi na genitalnim organima, sa mogućnošću proširenja na trbušnu duplju, takođe mogu da budu jedna od posledica prekida trudnoće. Pored toga, žene kod kojih je obavljen jedan ili više abortusa, imaju češće spontane pobačaje i prevremene porođaje. Pacijentkinje čija anamneza sadrži i prekide trudnoće, imaju nisko usađenu posteljicu, koja je posle porođaja češće srasla uz zid materice, pa se vadi ručno - upozorava dr Radoslav Ninković.

Oštećenje grlića materice je takođe moguće prilikom intervencije - tako da, kada dođe do željene trudnoće, često je potrebno da se stavi serklaž, kako bi se sačuvao grlić i trudnoća izvela do kraja.

Prema podacima Udruženja za reproduktivno zdravlje, svaka 12. žena u Srbiji obavi nasilni prekid trudnoće. U većini slučajeva, na to se odlučuju udate žene, koje su već majke. Kontraceptivne pilule jedva koristi pet odsto žena, što je četiri puta manje nego u razvijenim zemljama. Jedan od razloga što se, umesto za kontracepciju, žene reproduktivnog doba u Srbiji češće i lakše odlučuju na kiretažu, može da bude i  zakon, liberalan do te mere da smo i po tome kao zemlja retki u svetu.

Propisi dozvoljavaju prekid do desete nedelje trudnoće. No, mnoge se žene snalaze, a neretko i izmišljaju razloge da to učine i posle navedenog termina. Takvu dozvolu daje samo konzilijum lekara. Pre intervencije, svaka žena potpisom garantuje da je saglasna sa posledicama koje su uvek moguće - kako u toku, tako i posle intervencije. I pored toga, dosta je primera da se na ovakav vid planiranja porodice žena odlučuje čak više puta u toku godine. Posledice ovog ozbiljnog hirurškog zahvata su veće ukoliko je trudnoća veća, a zdravlje žene prethodno narušeno.

Ko je u celoj priči zatajio? Lekari - koji posete pacijentkinja ne koriste dovoljno i za edukaciju? Porodice - jer je u mnogima trudnoća, pa i kontracepcija jedna od tabu tema? Škola - u kojoj se mladi ne pripremaju dovoljno za svakodnevne životne izazove, ili mediji - među kojima većina, umesto korisnih saveta, ove teme obrađuje samo kada tragaju za kakvom senzacijom?

Odgovorna društva nastoje da kontrolišu pojave od vitalnog interesa, u kakve spadaju i zdravlje nacije i rađanje, jer od toga zavisi biološki potencijal svake zemlje.