Tekst je inspirisan stvarnim događajima iz prakse jednog pedagoga.

Uđite u bilo koju školu u Srbiji i pitajte učenike ili nastavnike da li kod njih ima one dece koja uvek izbegavaju ispitivanja ili kontrolne vežbe. Nepogrešivo će odgovori biti isti sa obe strane. Svi znamo takve učenike, deca ih prepoznaju u razredu. To su oni koji su skoro po pravilu "sprečeni" da prisustvuju nastavi na dan ispitivanja ili kontrolnih vežbi.

Te časove najčešće pravdaju roditelji. Pitam se koji je poriv roditelja da to rade, ali pretpostavljam da misle da tako štite svoje dete i pomažu mu. Ovo je jedan od očiglednih primera pogrešnog odnosa roditelja prema detetu.

Duško Radović je rekao: "Ako rešite sve probleme vaše dece, ona neće imati druge probleme sem vas."

I uistinu, ima li života bez problema i ima li čoveka kome će uvek neko drugi rešavati probleme na koje naiđe kroz život ?!

Tokom odrastanja dete prolazi kroz određene prijatne i neprijatne situacije i uči kako da se prema njima odredi. Nekada pogrešimo, nekada se u situaciji dobro snađemo. Pamtimo i uspehe i greške koje smo napravili.

Ako nam neko drugi rešava probleme u učenju, druženju, partnerskim odnosima, sukobima sa drugima, onda ne postoji učenje na sopstvenim iskustvima. To prestaje da bude naš problem i postaje problem roditelja koji će se uspinjati do krajnjih granica da taj problem reše. Na taj način deca se lišavaju dragocenog iskustva u komunikaciji sa drugima (vršnjacima, nastavnicima, komšijama). Dete tada ima samo jedan poriv da, kada god naiđe na prepreku, pozove roditelja.

Ovakav način vaspitanja pravi od dece nesigurne osobe, osobe koje će za svaku sitnicu posezati za mišljenjem i zaštitom roditelja. Na kraju, to je dete koje samostalno neće moći da gradi međuljudske odnose i rešava probleme na koje nailazi. Zato ne čudi što je danas retko videti dete koje samostalno ide u školu, samo zna šta je za domaći zadatak i koji je materijal potrebno nabaviti za čas likovnog.

Kada uočimo takvo dete i mi koji u školi radimo, prijatno se iznenadimo i začudimo, a ovakvo ponašanje treba da je normalno i očekivano. Dozvolite deci da greše, pobeđuju i svoje bitke biju sam,i a vi budite tu, spremni da im pomognete i podržite ih.

Pročitajte i...