Istina ili izazov? Кo još kao dete nije igrao ovu igru?

Suština je da na određeno pitanje iskreno odgovoriš ili prihvatiš izazov drugih, jer ne želiš da daš iskren odgovor. Кada smo bili deca ovakva vrsta igre bila je dečja, skoro pa bezazlena. 

Tokom prethodnih nedelja medije su preplavile informacije o Tiktok izazovima u kojima deca učestvuju. U nekim zemljama mladi ljudi su zbog takvog izazova izgubili živote. Sva je prilika da je i kod nas jedan mladi život izgubljen ovakvim izazovom.

Naime, deca na društvenoj mreži Tiktok postavljaju jedni drugima neke vrste izazova na koje moraju da odgovore. Jedan od njih bio je i da sebi na neko vreme zaustave disanje, pa se sumnja da je nekoliko dece izgubilo život tokom ovog eksperimenta. Ma koliko govorili o većoj sigurnosti dece na internetu, čini se da nismo dovoljno vešti, odlučni ili spremni da ovaj problem rešimo.

Ono što znamo je da za svaku društveni mrežu postoji starosna granica. Ona se često ne poštuje i događa se da sami roditelji, kršeći pravila neke mreže, deci otvaraju iste.

Tokom pandemije, koja već dugo traje, postali smo otuđeni. Lične kontakte i susrete zamenili smo virtuelnim. Zbog nemogućnosti da se družimo i viđamo uživo počeli smo da komuniciramo putem društvenih mreža. Međutim, mi kao odrasli ljudi lakše ćemo se vratiti druženju kakvo smo imali pre pandemije. Deca, sa druge strane, koja su i ranije bila više upućena na društvene mreže, biće u većem problemu.

Socijalizacija dece jedna je od značajnijih lestvica u odrastanju. Ako ne postoji neposredi kontakt, pogled i gestikulacija, teže je razvijati odnose sa drugima, čitati njihove i sopstvene emocije. Кada tu dodamo i nemogućnost procene određenih situacija koje su potencijalno opasne, dobijamo nesigurnu i emocionalno nezrelu decu. Bitan faktor u ovoj jednačini sa mnogo nepoznatih je i želja za pripadanjem grupi. Кada dete krene u školu, pored roditelja, njihov svet zaokupljaju i vršnjaci.

Tražeći svoje 'mesto pod suncem i grupu kojoj će pripadati, nesigurna deca često pristaju na sve što ta grupa od njih traži.  Tu se otvaraju potencijalni problemi i situacije o kojima roditelji često ne znaju ništa. Tada društvene mreže postaju samo alati koji se koriste u dobre ili loše svrhe. Nisam za zabrane, jer svako ko se bavi decom zna da ono što je zabranjeno, primamljivije je.

Alati koji se kriste ne mogu biti predati u ruke deci, a da im se ne pokaže namena, dobre strane, opasnosti, mogući problemi. Što više razgovaramo sa decom i stičemo njihovo poverenje, veće su šanse da u borbi roditelj - društvene mreže ipak pobedi roditelj.  Naša podrška oblikovaće dete tako da ono bude stabilno i sigurno u sopstvene kapacitete. Takvo dete teško može biti 'plen predatora ili žrtva 'igre' na Tiktoku ili nekoj drugoj društvenoj mreži.

Svakom detetu potrebna je podrška, razumevanje i spoznaja da mu je porodica sigurna luka. U današnje vreme otuđenja, kada su roditelji prezauzeti, moramo se baviti emocionalnim sazrevanjem sopstvene dece. Ništa nije bitnije od zdravog, psihički stabilnog deteta koje donosti racionalne odluke ali i zna da ako pogreši ima kome da se obrati i zatraži pomoć.

Pročitajte i...