Već dugo planiram da pišem o tome kako na decu može uticati učešće u različitim takmičenjima u talentima, ili slično forsiranje ambicija kod dece. Međutim, druge teme su se nametale prethodnih meseci, pre svega usled izmenjenih okolnosti u kojima živimo i radimo, pa je ova tema ostala neobrađena.

Sada je, nažalost, postala aktuelna, zahvaljujući priči koja je prethodnih dana odjeknula u našem društvu. Pretpostavljate, radi se o slučaju zlostavljanja devojčica od strane njihovog učitelja glume.

Кroz tu poznatu školu prošlo je mnogo dece tokom godina, mnogo danas poznatih glumica i glumaca. Naravno, sačekaće se sudski epilog, ali ne sme izostati podrška ženama, devojkama, devojčicama. One su na osnovu svedočenja onih koji su prošli kroz ovu školu (ali i video-snimaka koji se poslednjih dana dele na internetu) žrtve 'pedagoških metoda' koje su podrazumevale veliki psihološki pritisak na decu, preistpitavanje njihovih intelektualnih sposobnosti, ponižavanja u slučaju 'neuspeha'.

Кao školskom pedagogu, loš osećaj mi daje pomisao da je neko pod velom metoda rada i pedagoških mera činio ovako gnusna dela.

Međutim, postavlja se pitanje - zašto nekada po svaku cenu decu izlažemo situacijama koje su za njih više nego stresne. Izgleda da je roditeljima danas jedna od najvećih bojazni da nešto neće uraditi za svoje dete na vreme. Te tako šaljemo bebe na učenje stranog jezika i razne druge radionice da ne bi zakasnili u nečemu, da naše dete ne bi zaostajalo za drugom decom. Suludo zvuči, ali deca se šalju u razne škole i školice pre nego što su sposobna sama da jedu, koriste toalet ili znaju da se obuku. Susrećemo se sa roditeljima koji imaju bolesne ambicije i neostvarene snove, koji svoju decu forsiraju do granica pucanja, a misleći da je to za njihovo dobro.

Stavljanjem dece u poziciju frustracije, straha od poraza, straha od neuspeha, mi ih trajno hendikepiramo i uvlačimo u situacije koje oni nisu zreli samostalno da reše. Još ako izostane podrška porodice, posledice ovakvih događaja mogu biti trajne i teške.

Brzina razvoja svakog deteta individualna je star. Iako talentovano ili motivisano, dete često nije zrelo da podnese pritisak koji mu se nameće. Nije prirodno da tako malo dete bude na meti stalnog ocenjivanja, kritika, televizijskih gostovanja, kasnih snimanja i slično. Takva vrsta psihičkog pritiska sigurno ne prija nikome, pa ni detetu koje još uvek nije razvijeno kao ličnost.

I naposletku, šta dobijamo od pobede ili poraza deteta na nekom talent takmičenju? Pobednik treba da nastavi da bude dete, ide u školu, ponaša se kao i sva ostala deca. Oni koji izgube treba da nastave da čine isto. Čemu onda žurba da ih 'gurnemo' u svet odraslih u kome se često ni mi sami u potpunosti ne snalazimo?!

Roditeljska uloga je stalno preispitivanje sopstvenih postupaka. Кrajnji cilj jeste srećno i ostvareno dete. Nemojte požurivati svoje dete, ono ima svoj tempo razvoja. Najveća šteta će biti napravljena ako dete uvedete u svet odraslih pre njegove zrelosti za to. Pustimo decu da se igraju, maštaju, kreativno izraze bez nekih takmičenja, rangiranja i očekivanih rezultata. Detinjstvo je samo jedno i ako dete na pravi način prođe taj period, velike su šanse da će tako sazrevati i postajati stabilan i ostvaren čovek. U suprotnom, dete nikada neće prevazići posledice loših iskustava u detinjstvu.

Pročitajte i...