Definicija kaže da je alalija dečiji govorni poremećaj koji predstavlja negovorenje. Pod ovim terminom se podrazumeva ne samo da dete ne govori nego i da ne razume govor drugog. Alalija može da se dijagnostikuje već na uzrastu od  18 meseci. Primećuje se tako što se dete ne koristi govorom i ne razume govor okoline ili ga delimično razume, razvija sopstveni govor koji je nerazumljiv za okolinu, deluje nezainteresovano za komunikaciju, plašljivo je, povučeno. Komunikacija dece koja imaju alaliju se svodi na gestove. Čulo sluha i inteligencija su uglavnom očuvani. 

Postoji nekoliko tipova alalije, a to su: senzorna, motorna i senzo-motorna alalija. 

  • Senzorna alalija je govorni poremećaj kod koga je sačuvan sluh i dete je u stanju da primi zvuke iz okoline. Ali zbog ovog oblika alalije je oštećen fonemski sluh pa dete ne moze da formira i reprodukuje glasove i reči. Deca sa senzornom alalijom niti govore, niti razumeju govor. Kod ove dece je najčesće slaba auditivna pažnja i pamćenje. Motorika je najčešće normalno razvijena.
  • Motorna alalija predstavlja nemost kod koje dete nije sposobno da komunicira sa okolinom. Nastaje kao posledica oštećenja centralnog nervnog sistema (Brokine zone, odgovorne za produkciju govora). Kod dece sa motornom alalijom je kod većine sačuvan elementarni sluh pa ta deca imaju sposobnost razumevanja govora okoline, a samo kod malog broja dece se javlja nagluvost. Kada govorimo o ekspresivnom govoru ove dece (dakle govoru koji produkuju) jako je bitan logopedski tretman kako njihova nemost ne bi ostala trajna. Ova deca mogu izgovarati nekoliko reci i to najčešće trapavo i nepravilno. U kasnijem razvoju govora ove dece često su prisutne dislalije, nepravilan akcenat, rečnik koji je oskudan i koji se sporo razvija. Ukoliko je uključen konstantan logopedski tretman ovi nabrojani nedostaci u govoru će se rešiti. Tokom školovanja ove dece mogu se javiti disleksija i disgrafija kao i poremećaji čitanja i pisanja. 
  • Senzo-motorna alalija – prisutni su simptomi i senzorne i motorne alalije.

Izostanak verbalne komunikacije često vodi zaostajanju u socio-emocionalnom razvoju deteta u odnosu na vršnjake. Kod dece koja imaju motornu alaliju često je prisutna i tromost, nespretnost pri hodanju, odevanju  i drugim motornim radnjama za koje je potrebna usklađenost i koordinacija ruku i nogu. Kod ove dece je češća levorukost i neopredeljenost na različitim nivoima lateralizovanosti.

Postoje iskustva ljudi koja govore da je moguće da dete progovori bez stimulacije stručnog lica, ali nijedan stručnjak vam ne bi savetovao da čekate da se desi čudo da dete progovori. Važno je da se na vreme javite logopedu koji će savetima i radom da pomogne vama i vašem detetu. Logopedski tretman prvenstveno podrazumeva rad na razumevanju, počevši od jednostavnih naloga ("daj", "dođi", "ajde" i sl.) do složenijih naloga i govora drugih osoba. Važno je raditi vežbe oralne praksije koje jedan od preduslova za progovaranje, a kasnije i za pravilnu artikulaciju.

Dalji tretman podrazumeva stimulaciju kroz raspevavanje vokala, onomatopeju pomoću raznovrsnog edukativnog materijala. Kada dete progovori, važno je da se nastavi sa tretmanom. Često roditelji misle da je tretman završen onog trenutka kada dete progovori. Baš tada je potrebno nastaviti sa tretmanom kako bi se govor razvijao na pravi način. 

Pored logopeda, potrebno je da, u rad sa detetom, uključite reedukatora psihomotorike i psihologa, koji će zajedničkim radom da utiču na celokupni dečji razvoj. Govor je u sprezi i sa mnogim misaonim funkcijama, te je zato važno da psiholog prati rad sa detetom. Reedukator psihomotorike kroz pokret radi na sveobuhvatnom psihomotornom razvoju deteta. 

Nemojte čekati da dođe trenutak kada ćete da shvatite da ste zakasnili sa odlaskom kod stručnjaka (logopeda, reedukatora psihomotorike i psiholga). Uvek dođite ranije! Ukoliko ste ipak malo zakasnili, ne očajavajte, stručnjaci će na pravi način da pomognu vama i vašem detetu.