Poslednjih godina smo svedoci sve većeg broja dece, skoro svih uzrasta, sa problemima u ponašanju. Oblici poremećaja ponašanja kreću se od prkosa i inata do krivičnih dela. Najčešće uzroci leže u porodičnoj sredini, vršnjačkim grupama, lošim socio-ekonomskim okolnostima, uticaju masovnih komunikacija, ali i u karakteristikama ličnosti deteta. Problemi u ponašanju dovode do brojnih negativnih posledica. 

Kada se dete ponaša agresivno, destruktivno i impulsivno, daje jasne znake okolini da ima neku teškoću i problem. Roditelji mogu lako da prepoznaju ovaj vid problema. Ali, svako dete reaguje drugačije na frustraciju i konflikte. Povučenost, plašljivost, plačljivost, nemarnost, nezainteresovanost, depresivnost, anksiozno ponašanje su neki od primera unutrašnjih, prikrivenih znakova problema i vrlo je važno uočiti ih na vreme jer zahtevaju jednaku pažnju. 

Roditelje je u obavezi da prati razvoj deteta i kada deluje da dete nema problema. Svako dete drugačije reaguje kada se susretne sa izazovima. Neko reaguje povlačenjem, neko isticanjem, a najteže primetni oblik je ravnodušnost. Zato je važno da roditelji otvoreno razgovaraju sa svojom decom i svakodnevno im posvećuju i minimum pažnje. U obavezi su oba roditelja da učestvuju u rešavanju prepreka. 

Nemojte da umanjujete značaj čak i prividno sitnice i gluposti koje vam je dete poverilo kao brigu. Time biste odgurnuli dete od sebe i izgubili poverenje. Morate učiniti da se vaša deca osete samopouzdano, da imaju osećaj podrške, da osete empatiju sa vaše strane. Nemojte nametati sopstvena rešenja, već ih osnažite da donose svoja. 

Roditelj koji ume da sluša dete, pomaže mu da lakše dođe do problema, dete je zadovoljno jer se oseća važnim, samopouzdanim, lakše se "otvara" i poverava. Slušanje je snaga za rešavanje problema, mame i tate često nemaju vremena da saslušaju dete, a time bi možda preventivno delovali na mnoge probleme. Zadatak roditelja je da izgradi odnos poverenja, otvorenosti, uvažavanja i pouzdanosti, što je osnova da se izgradi stabilan emocionalni odnos između roditelja i deteta. 

Dete uči u sredini u kojoj se oseća sigurno, uvaženo, prihvaćeno, od velikog je značaja da razvija klimu uzajamnog uvažavanja i poštovanja. Ako roditelji pristupe svom detetu s poštovanjem, na taj način mu pomažu da cene i uvažavaju jedni druge, a na razlike da gledaju kao na priliku za učenje i bogatstvo.

Pravilan odnos između roditelja i deteta je jedan od uslova socijalizacije mladih, razvoja sposobnosti da se snađu u daljem životu, da uspostave kvalitetne odnose sa drugima, da se prilagode promenama, da se snađu u svim novim socijalnim aktivnostima i situacijama. 

Samopouzdanje predstavlja emocionalnu kompetenciju koja se zasniva na nadi, sreći, zadovoljstvu, ali i drugim pozitivnim emocijama koje proizilaze iz kompetencija koje osobi daju jasan osećaj sigurnosti. 

Učite decu da na problem gledaju kao na izazove i da ste im vi, roditelji, najveća podrška i oslonac za svaki njihov izazov!