Vizuelne umetnosti koriste boju kao jedno od osnovnih sredstava za izražavanje. Prvi počeci interesovanja za boje i njihove karakteristike dolaze iz sveta slikarstva. Misao o bojama i njihovim hemijskim, fizičkim, psihološkim, čulnim, karakteristikama je doživela procvat u vreme impresionizma.

Naše vreme je vreme boja, samim tim što je vizuelna komunikacija sve više u ekspanziji u raznim sferama života (garderoba, filmovi, reklame...).

Fascinantna pojava

Dečji crteži pokazuju da mališani beskrajno uživaju u čarobnom svetu boja, i to potpuno drugačije od odraslih. Oni nauče da razlikuju boje mnogo pre nego što nauče njihova imena (u uzrastu od dve do pet godina deca uče nazive boja). Predmete iz svoje okoline percipiraju (opažaju) i pamte po boji, tako da kada detetu pokažete plavu jabuku - njemu će biti potrebno neko vreme da uoči da je to jabuka.

Decu privlače jarke boje. Njihova paleta je sužena, ali dečje sklonosti ka bojama se menjaju tokom odrastanja. Razna istraživanja pokazuju da mnogi mališani ispod deset godina smatraju crvenu (ili roze) i žutu boju svojom omiljenom bojom, ali posle desete godine preferiraju plavu. Takođe se može reći da postoje razlike između dečaka i devojčica u odabiru omiljenih boja. Devojčice preferiraju roze i ljubičaste nijanse, dok dečaci više vole tamnije boje. Međutim, iskustvo iz likovnih radionica pokazuje da to ne mora da bude tako. Ima dece koja sa sedam godina obožavaju plavu ili zelenu boju, dečaka koji vole svetle boje, i devojčica koje vole tamne tonove...

Boje - idealno sredstvoza izražavanje

Boje su veoma pogodne za izražavanje emocija, naročito onih koje je teško objasniti. Deca, kojoj je dozvoljeno da crtaju na svoj način, da koriste boje koje se njima dopadaju, ili da biraju boju svoje garderobe, boju zidova za svoju sobu... imaju mnogo više samopouzdanja i sposobnosti da se kasnije, tokom sazrevanja - izraze na pravi način.

Odrasle zaista fascinira način na koji deca koriste i kombinuju boje. Mališani imaju prirodan odnos prema boji i doživljavaju je mnogo "slobodnije" od odraslih. Zanimljivo je da mnoga istraživanja pokazuju vezu između boja i raspoloženja. Primećeno je da deca posle slušanja bajke sa srećnim krajem  najviše koriste žutu boju na svojim crtežima, a posle neke tužne priče uglavnom koriste tamne boje, naročito braon.

Moje iskustvo iz likovnih radionica pokazuje da deca do   jedanaeste (dvanaeste) godine koriste boje sa mnogo više strasti i uživanja nego u kasnijem uzrastu, a samim tim su i rezultati   fenomenalni. Za decu je boja igra, a istovremeno i mogućnost da iskažu svoje emocije.

Izražavanje osećanja

Veoma je značajno da se dete ne forsira kada su u pitanju  predmeti iz realnosti, posebno što se tiče njihove prirodne boje (npr. sunce može da bude ljubičasto). Može se reći da su deca pravi ekspresionisti, ona često koriste boju da izraze svoje osećanje povodom nečega.

Crtanje, slikanje, mackanje... je davanje mogućnosti deci da sama spoznaju svet boja, a samim tim i da razviju svoje sopstvene palete i likovni izraz. Na taj način ne samo da uče da kombinuju boje i izražavaju svoje emocije pomoću boja, već stiču i osobinu da biraju svoju ličnu paletu. To je veoma važno  zato što se često dešava da njihove omiljene boje postanu boje koje dominiraju u aktuelnim crtanim filmovima, TV programu, ili bojama koje su modni hit sezone.

Drage mame, učite od svoje dece o čarobnom svetu boja!

Tatjana Nešović