Dnevnom listu "Politika" javila se jedna majka troje dece, koja uskoro puni 57 godina i 33 godine radnog staža, a kojoj još uvek nije omogućen odlazak u penziju iako je to planirala računajući da je to pravo ostvarila po rođenju trećeg deteta, čime je stekla dodatne dve godine staža.

Ona, navodi ovaj dnevnik, sigurno nije usamljen slučaj.

Kako objašnjava, Jelica Timotijević, direktor Sektora za odnose s javnošću u PIO fondu, godišnje se, prosečno, filijalama Fonda podnese više od 1.500 zahteva za priznavanje prava na poseban staž po osnovu rođenja trećeg deteta.

"Ta pogodnost, te dve godine, nije staž osiguranja i ne može biti uslov za ostvarivanje prava na penziju. Te godine samo doprinose uvećanju iznosa penzije. One se, dakle, ne mogu uzeti u obzir u ukupnom zbrajanju godina za penzionisanje, jer se kao uslov za penziju uzimaju navršene godine radnog staža i uplaćenog osiguranja", objašnjava Timotijevićeva.

Taj poseban staž uzima se u obzir samo prilikom obračuna penzije i utiče na njeno povećanje, objašnjava naša sagovornica.

Uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju za žene u 2014. godini je 60 godina života i najmanje 15 godina radnog staža ili 35,8 godina staža i najmanje 53,8 godina života.

S obzirom na to da pomenuta osiguranica ima 57 godina života i 33 godine navršenog staža, jasno proizlazi da ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju u ovoj godini.

Upitani kakva praksa važi za žene koje imaju po petoro i više dece, da li je Zakon o PIO uzeo u obzir bar takve slučajeve, naša sagovornica kaže, da se ženama koje imaju petoro dece, takođe priznaje poseban staž osiguranja od dve godine, ali da ni kod njih ne ulazi u uslov za sticanje prava ne penziju.

"Po Zakonu o PIO penzijski staž na osnovu koga se stiču i ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja čine ta dva staža – uplaćeno osiguranje i poseban staž. Pravo na poseban staž ima samo žena koja je rodila treće dete i po tom osnovu uračunava joj se u posebni staž vreme u trajanju od dve godine”, kaže Timotijevićeva.

Na pitanje da li je neki raniji zakon o PIO omogućavao ženama s više dece da te dve godine posebnog staža upišu kao deo starosne penzije, Timotijevićeva tvrdi, da tako nešto nikada nije bilo predviđeno zakonom, te da teško da su koleginice i naše čitateljke po tom osnovu mogle da se penzionišu pre nego li su imale dovoljno godina radnog staža da odu u penziju.

Budućim penzionerkama s posebnim stažom biće veći koeficijenat koji se, kada steknu uslov za penziju, obračunava na kraju, a koji preračunato znači kao da je žena radila dve godine duže.

I taj viši koeficijent će joj doneti i veću penziju. Na primer, obračunaće joj se 37 umesto 35 godina s kojima je, recimo, otišla u penziju. U tome je jedina razlika između onih žena koje imaju poseban staž i onih koje nemaju po troje i više dece, kaže ona.