Kada pomislite na jako malo dete, slika bebe koja sisa palac je gotovo nezaobilazna asocijacija zar ne?

Da li ste znali da se sisanje palca smatra prirodnim refleksom kod beba i dece mlađeg uzrasta? Ginekolozi će vam reći da često, oko 20. nedelje trudnoće, možete na ultrazvučnom pregledu videti mali fetus koji sisa palac. Međutim, iako ovaj prirodni refleks ima svoju funkciju (oslobađa dete napetosti, u prvom redu), uz to što može delovati prilično simpatično, ipak postoji granica u pogledu toga do kog se uzrasta toleriše. Roditelji se najčešće obraćaju za pomoć kada se sisanje palca nastavi i posle navršene druge godine, i to iz više razloga. Prvi je najčešće briga da će dete dobiti neku infekciju na taj način, druga je da dete odaje utisak emocionalne nezrelosti (što često roditelji tumače kao svoj neuspeh) a treći razlog, koji ponekad roditelji uoče, a ponekad i zanemare, je uticaj na rast zuba, a posledično i na govor.

Iz pozicije logopeda, najpre ćemo pažnju obratiti na poslednje pomenutu stvar.

Zašto sisanje palca nepoželjno utiče na razvoj pravilnog govora?

Pažljivo posmatrajte dete dok sisa palac. Položaj palca u dečijim ustima je najčešće takav da gornje zube, sekutiće, gura napolje, a donje zube gura pozadi. Kao što je slučaj sa svakom navikom, posledice su izraženije što dete duže i češće sisa palac. Dok su zubi još uvek mlečni (do 6. ili 7. godine) nepravilan položaj zuba se može korigovati. Kada kasnije počne nicanje stalnih zuba, posledice postaju ozbiljnije. Ukoliko se navika sisanja palca ne iskoreni posle šeste do sedme godine, može doći do takvog rasta zuba da na kraju budu istureni, da dete ima nepravilan zagrižaj uz deformaciju zuba. Pored toga što loše izgleda, isturen položaj zuba može da izlaže prednje zube povredama.

Posledica nepravilnog položaja zuba dalje utiče na nepravilan govor. Neki glasovi, tzv. dentalni, zubni glasovi (s, z, c, t, d), se zbog nepravilnog položaja zuba ne mogu izgovoriti pravilno. Pored sisanja palca, na loš izgovor određenih glasova utiče loša navika pritiskanja jezika o zadnju stranu zuba. Ukoliko je došlo do bilo kakvog deformiteta, važno je obratiti se stomatologu, a onda uključiti i rad sa logopedom radi korekcije artikulacije glasova.

Pored sisanja palca, sisanje cucle (i flašice) takođe može imati slične efekte. Iako za decu cucla može da predstavlja moćno sredstvo umirivanja, važno je znati da i to može uticati na nepravilan položaj zuba, a samim tim i na nepravilan govor.

Dakle, jedna od preventivnih mera za smanjenje rizika nastanka poremećaja artikulacije je blagovremeno odvikavanje deteta od sisanja palca i cucle.

Kako da pristupimo problemu?

Sisanje palca je "ružna" navika od koje treba dete postepeno odvikavati. S obzirom da je teško da se roditelji sami nose sa problemom odvikavanja, poželjno je da se potraži stručna pomoć. Uobičajene metode koje roditelji neretko primenjuju, a koje nimalo nisu poželjne, su izvlačenje palca na silu, stavljanje rukavica na ruke, ruganje detetu ili plašenje deteta. S obzirom da se može primetiti izvesna sličnost u situacijama kada dete bira da sisa palac, najpoželjnije bi bilo izoštriti oko da se takve situacije identifikuju. Potrebna je osetljivost na promene u ponašanju deteta da bi se uvidelo šta je to što kod deteta proizvodi nezadovoljstvo, da bi se identifikovale one stvari koje dete uznemiruju, koje ga plaše, koje mu stvaraju napetost. Koje su to situacije, okolnosti, osobe, zahtevi, očekivanja? Tu se nalazi tačka gde se roditeljima i logopedu, pridružuje psiholog koji iz ugla svoje profesije pomaže u radu sa detetom.

Nuđenje alternative aktivnosti sisanju palca je takođe nešto što je od izuzetne važnosti. Šta je to što dete može da umiri? Ukoliko probate averzivnim metodama, uz ismevanje, ponižavanje deteta, budite sigurni da ništa nećete postići. Pojačavanjem straha i napetosti, čak i ako se izgubi sama navika sisanja palca, postoji opasnost da se javi druga navika koja može biti čak i manje poželjna od one koju ste želeli da prvobitno uklonite. Strpljenje i razumevanje je, kao i uvek, ključ rada sa decom.