Možda je simpatično čuti dete koje šuška, slatko kada "ribu" pomeša sa "libom", "Lenu" sa "Wenom", zanimljivo kada proguta koji glas kada se "iga", ali kada dete odraste, budite sigurni da će vam zameriti što ga niste odveli kod logopeda. Štaviše, nešto što je bilo "slatko", "simpatično", odlaganjem odlaska kod logopeda može povećati problem toliko da ga je mnogo teže korigovati nego da ste jednostavno, došli na vreme.

Važno je doći na vreme.

Da bi govor bio razumljiv, moraju se poštovati pravila u izgovoru glasova. Jedan od zadataka logopeda je da procene pravilnost izgovora glasova, jer se tim glasovima konstituišu reči (rečima rečenice, a rečenicama dete smisleno prenosi poruku).

Poteškoće u usvajanju pravilne artikulacije glasova, treba uočiti i ukloniti pre polaska u školu. Svaki glas treba da se čuje kristalno jasno i ne meša sa drugim glasovima.

Jedan od uzroka nastanka poremećaja artikulacije kod dece je motorna nespretnost i nekoordinisani pokreti govornih organa. Osim toga, dugotrajno sisanje palca i cucle može da dovede do deformacije vilice što za posledicu ima nepravilan izgovor glasova. Neki od uzročnika su česte upale ušiju ili nerazvijen fonemski sluh (nerazlikovanje glasova po zvučnosti).

Vrlo često problemi sa artikulacijom mogu da proizilaze iz komunikacije sa lošim govornim modelom. Roditelji često, iz najbolje namere da ih dete razume ili da oseti toplinu u obraćanju roditelja, govore kraćim rečenicama, tepaju detetu („jubavi mamina, kako si maji...“). Često, a i da toga nisu svesni, roditelji podržavaju pogrešan izgovor glasova.

Nepravilno uvajanje govora u ranom detinjstvu može da predstavlja uslov za razvoj nekih govorno-jezičkih poremećaja.

Šta predstavlja poremećaj izgovora glasova?

Ono što logopedi zovu poremecajima artikulacije ogleda se u nepravilnosti ili nemogućnosti izgovora pojedinih glasova. Glasovi mogu biti oštećeni po tipu:

1. Supstitucije (zamena nerazvijenog glasa nekim već formiranim)

2. Distorzije (oštećenje samog glasa)

3. Omisije (nepostojanje određenog glasa, izostavljanje)

Primeri ovih oštećenja su sledeći: riba-wiba-liba, šuškanja, vrskanja, gutanje glasova igra- iga.

Kod dece kod kojih usvajanje glasova nije išlo prirodnim tokom imaju poremećaj u izgovoru glasova koji se zove dislalija. Dakle, dislalija je poremećaj u izgovoru određenih glasova kod dece s normalnim sluhom, razvijenim rečnikom i odgovarajućim izražavanjem.

Zašto je važno obratiti se logopedu što ranije?

Loša artikulacija vrlo brzo postane loša navika, koja se teže koriguje ukoliko se duže praktikuje. Dakle, što duže čekate da dođete kod logopeda, to će se teže korigovati izgovaranje glasova.

Nije retko da deca počnu i da izbegavaju reči u kojima se oštećeni glas nalazi ili da pokušavaju da drugim aspektima izgovora glasova (prozodijom, visinom, bojom glasa, melodičnošću) zamaskiraju nedostatak. Pravilan izgovor glasova važan je za samopouzdanje deteta u verbalnoj komunikaciji sa drugim osobama.

Šta se radi kod logopeda?

Da bi "iba", "liba", "wiba" postala riba, važno je raditi na vise različitih segmenata. Najpre, važno je obratiti pažnju na jačanje mišića regiona govornog aparata, na pravilno usmeravanje vazdušne struje i na fonemski sluh.

Najpre se postavlja osnova za pravilan izgovor glasa (nameštaju se usne, zubi, jezik) i vežba ponavljanje izolovanog glasa. Potom se glasu pripaja još jedan glas (npr. ŠI-, ŠA-, ŠU-...). Kada se taj deo savlada, polako se uključuje ponavljanje reči koje sadrže glas koji se vežba u različitim delovima svoje strukture (reč počinje ili završava tim glasom, ili se glas javlja unutar reči, poput "šik", "baš", "vašar").

Kako dete napreduje, glas se vežba učenjem pesmica, čitanjem rečenica i priča i polako se stremi ka tome da se glas (pravilno izgovoreni glas) počne javljati u spontanom govoru. Logopedski tretman obuhvata i rad na bogaćenju leksičkog fonda. On neizostavno podrazumeva i vežbe pažnje i pamćenja.