Uz malo sreće, oko 20. nedelje trudnoće možete da za vreme ultrazvučnog pregleda posmatrate kako fetus sisa palac. Ma koliko vam to izgledalo čudno, zapravo je uobičajeno. U pitanju je zdrav način samosmirivanja bebe. Takav pristup ima svetski poznat pedijatar dr Tomas Beri Brazelton kada sa roditeljima razgovara o problematici sisanja palca. Njegova želja je da ih na neki način uteši, da tome pristupe sa manje stresa.

Zašto bebe sisaju palac?

Novorođenče ima urođen refleks prinošenja ruke ustima. Ako je  uznemireno, sisanje palca mu pomaže da se smiri i ponovo ima kontrolu nad svojim ponašanjem. Uz taj urođeni mehanizam, deca se lakše nose sa stresom, a i njihovim roditeljima je često tako lakše sa njima. Jedna od očiglednih prednosti u odnosu na dudu jeste to da im je palac uvek pri ruci i nije im potrebna roditeljska pomoć (da im donesu dudu). Dr Brazelton kaže da odluku o tome hoće li detetu dati dudu ili ga pustiti da sisa palac, donose roditelji. Obično se roditelji boje da će dete sa tom navikom da nastavi i kada poraste, a da će ipak lakše da se oslobodi dude. Ali, činjenica je da sigurno ne znate mnogo dece (ako uopšte znate neko) koja su se upisala u školu a da i dalje imaju dudu ili sisaju palac. Čak i ako to rade, verovatno je u pitanju inat, jer su im roditelji to izričito branili. Stoga, ukoliko želite da kod deteta na oštar način uklonite naviku sisanja palca, samo ćete ga sprečiti da to čini kada mu je zaista potrebno, to jest kada mu je neophodna uteha.

Slično se događa i kod drugih vrsta "štetnih" navika. Zato dr Brazelton savetuje roditeljima da se dogovore oko zajedničkog stava o sisanju palca. Ako to već nikako ne podržavaju, neka detetu dopuste korišćenje dude, jer će mu kad-tad biti potrebna uteha. U suprotnom, dete će početi da traži neki novi način smirivanja samog sebe - koji će im se još manje svideti, ili će biti nepovoljniji za detetovo zdravlje i razvoj. Dr Brazelton ne doživljava sisanje palca kao sramotnu naviku, već smatra da je to zdrav znak detetove sposobnosti da samo sebi pomogne na najlakši način. 

Da li sisanje palca štetno za dete?

Kada je sisanje prsta u pitanju roditelji su obično zabrinuti zbog opasnosti od infekcije koju preko prljavog prsta deca mogu da unesu u sebe ili, pak, zbog štetnog uticaja na zube. U svojoj knjizi "Vaše dete od začeća do treće godine", doktor iznosi i rezultate istraživanja zubara jedne dečje bolnice o mališanima koji sisaju palac ili dudu (cuclu varalicu, "lažu") i onima koji to ne čine. Pokazalo se da između te dve grupe postoji mala razlika u potrebi za nošenjem protezica, odnosno ortodontskih aparata za zube. Ispada da je guranje jezika odgovorno za iskrivljavanje gornjih zuba, iako je to najvećim delom verovatno tek nasledna sklonost. U izuzetke ulaze ona deca koja zbog svoje povučenosti gotovo stalno sisaju palac ili dudu, kao i mališani koji imaju naviku sisanja palca i nakon pete ili šeste godine. Kod njih je veći problem u socijalizaciji, a ne u samom sisanju. 

Zašto roditelji imaju osećaj krivice kada dete sisa prst? 

Događa se da detetov način da se smiri i uteši sisanjem palca, kod roditelja stvara osećaj krivice (ponekad svesno, ponekad podsvesno) - jer smatraju da nisu uspešni u svojoj ulozi roditelja, a to može za sobom da povuče i osećaj ljubomore u odnosu prema drugom roditelju. Tada detetovu naviku proglašavaju prljavom i sramotnom. Moguće je i da su sami u detinjstvu bili „žrtve“ takvog obrasca ponašanja svojih roditelja, pa im se čini ispravnim da zabranu nameću sopstvenom detetu, zaboravljajući kako je to njima izgledalo dok su bili sasvim mali.

Jedini način da proverite da li ste dobar roditelj jeste posmatranje deteta. Jedino ono može da vam dâ tačan odgovor na to pitanje, niko drugi. Ako, zavisno od detetovog ponašanja, primetite da možda ne postupate uvek sasvim primereno, razmislite šta možete da učinite da i vi i dete postanete srećniji. Izvucite poruku iz svojih grešaka i ne ponavljajte ih. Promenite malo-pomalo odnos prema detetu, budite sigurni da zadovoljno dete nema posebnih razloga da traži utehu u sisanju palca. Naravno, deca se međusobno vrlo razlikuju, pa se dešava da postanu frustrirana zbog, na izgled, normalnih stvari - kao što je povremeno odvajanje od majke. Logično je da će neka deca imati veću potrebu za utehom i roditeljskom pažnjom nego druga. Zbog toga je bilo kakvo upoređivanje svog deteta sa drugim mališanima nepotrebno. 

Da li je duda prihvatljivija opcija?

Neće svi stručnjaci jednoglasno da odluče da je duda bolja od palca, i obrnuto. Na primer, autori knjige „Moja beba“ - Birgit Gebauer-Sesterhen i dr med. Manfred Praun smatraju da je mnogo teže osloboditi se navike sisanja palca, i da ono uzrokuje izražene deformacije nepca i otvoreni zagriz (kod kojeg je otežano žvakanje hrane), što kasnije iziskuje nošenje protezice, odnosno ortodontskog aparata za zube. Ali, svi se slažu da i jedna i druga navika pomažu deci da se brže smire i lakše zaspe.

Kako pomoći detetu da se odvikne od sisanja palca?

Ako dete u ustima drži palac samo danju, i to retko, nema posebnih razloga za zabrinutost. 

Savet+

Preusmerite detetovu pažnju na nešto drugo: stavite mu neku dragu igračku u ruke, ili pribor za oblikovanje ili crtanje. Igrajte razne igre sa prstićima i rukama, listajte slikovnice, i slično. Mnogo je prihvatljivijih načina da se detetu pomogne da pronađe utehu ili zabavu, od onih da mu se strogo naređuje da izvadi prst iz usta, bez ikakve odgovarajuće alternative da se uteši.

Ali, ako i nakon navršenih godinu dana ima vrlo čestu potrebu da sisa palac, roditelji bi trebalo da se zapitaju zašto to radi i kako da ga od toga postepeno odviknu, na njemu odgovarajući način. Ponekad je razlog banalan: detetu je dosadno, umorno je, tužno ili uplašeno. Sisanje palca ga umiruje u različitim stresnim situacijama. Neki mališani to rade u znak protesta, kada ne mogu da postignu određeni cilj kod odraslih. Jedan od ozbiljnijih uzroka jeste rođenje brata ili sestre („konkurencija“ u porodici).

Sisanje palca sa navršene dve godine opravdano zabrinjava roditelje. Između ostalog, ono utiče na oblik mlečnih zuba, promene smera njihovog rasta, i na zagriz uopšte. Kod dece koja tu naviku gaje tri-četiri godine, često se pojavljuje i loša navika griženja noktiju. Samostalno odvikavanje je vrlo komplikovano, pa je zbog toga detetu potrebna vaša pomoć: ne rugajte mu se, niti pokušavajte da na silu izvadite palac iz njegovih usta ili, još gore, da mu na ruke stavite rukavice. Pronađite uzrok detetovog nezadovoljstva i uznemirenosti. Možda ne želi da noću ostane u mračnoj sobi jer ga je uplašila neka sličica u knjizi, ili je sanjalo ružan san. Kada otkrijete uzrok, znaćete kako da ga umirite. Roditeljima se ne isplati da se nadaju kako će lak za nokte ili senf da prekine tu naviku. Takve smicalice su obično uzaludne.

Tekst: Ivančica Tarade