Centar za razvoj usluga socijalne zaštite „Kneginja Ljubica” je od septembra 2013. godine u partnerstvu sa UNICEF-om i uz finansijsku podršku „Novak fondacije” započeo realizaciju projekta „Porodični saradnik - podrška biološkim porodicama”, a u cilju podrške porodicama u riziku. Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike je iniciralo ovaj pilot projekat, koji se pored Kragujevca sprovodi i u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Iako je projekat planiran do avgusta ove godine, nastaviće se i dalje jer je veliko interesovanje.

Do kraja septembra planirano je da u ovaj sistem bude uključeno 100 porodica, a već su dva porodična saradnika radila sa 91 kragujevačkom porodicom sa 229 dece i 146 odraslih – roditelja i imali su 1.849 poseta. 

Pogledajte i 10 aktivnosti srećnih porodica

Porodični savetnik je relativno nova usluga u sistemu socijalne zaštite i namenjena je osnaživanju porodica, isključivo onih sa decom, gde postoji bojazan da im se deca izuzmu i završe u hraniteljskim prodicama, ili ukoliko su deca već izmeštena da se stvori nova šansa da se vrate u svoju primarnu porodicu. 

Porodični saradnici su profesionalci psiholozi, sociolozi, pedagozi koji se na terenu suočavaju sa najrazličitijim životnim pričama. Bitno je da roditelji imaju želju da se menjaju i urade nešto u interesu svoje dece. 

Pogledajte i 9 navika koje bi trebalo da izbegavate ako želite dobro svojoj deci

Prema rečima Žakline Ilić, socijalnog radnika i rukovodioca službe za decu i mlade u Centru “Kneginja Ljubica”, to su uglavnom multiproblemske porodice, nižeg obrazovnog nivoa, gde roditeljske kompetencije bivaju u zastoju, zbog čega se angažuje porodični saradnik koji zajedno sa njima pokušava da prevaziđe krizu. Loš materijalni položaj nije razlog za uput porodičnog saradnika, ali jeste kada uz suromaštvo ide poremećeno sveopšte funkcionisanje porodice. 

Tu su izmešane partnerske relacije, način komunikacije i mnogio čega još. To su porodice koje su već u sistemu zaštite, korisnici materijalne i socijalne pomoći ako su nezaposleni.

“Saradnik roditelje uči kako da prepoznaju potrebe dece i da odgovore na njih. Roditelj se uči na koji način da obezbedi detetu hranjenje do potrebe deteta za sigurnošću. Majka koja recimo ne zna koliko je korisno za bebu da ga uzima svaki put kad plače, da ima raznovrsne obroke bez obzira na materijalni status i koliko je važno za detetov razvoj da se igra sa njim, do nekih zadovoljavanja viših potreba dece koja su na starijem uzrastu, objašnjava Žaklina Ilić.

Ona navodi neke od primera. Jedna porodica kojoj je troje dece na hraniteljstvu jer nije imala veštine da se adekvatno stara o deci, dobija četvrto dete. Oni su ušli u porodicu da bi ženu osnažili da se na pravi način brine o detetu da bi ostalo u porodici, a istovremeno da bi se i ostala deca koja su u hraniteljskim porodicama vratili u porodicu. 

Pogledajte i Pismo dečaka čiji se roditelji razvode: Dragi mama i tata, i ja patim! (VIDEO)

Počeli su od toga da majku uče da zajedno prođu jelovnik i u koje vreme će da hrani bebu, na koji način, kako će da je stimuliše. Oni ostaju u porodici po sat-dva. Ako je potrebna intenzivna podrška onda i dva puta nedeljno po dva sata, pošto je to najvažniji period. Tim druženjem s porodicom vide koliko ona napreduje i polako je osamostaljuju. Šta to znači? Kada odu ponovo nakon deset dana zatičnu na šporetu da je majka spremila jelo, vide dete koje je čisto, zapažaju da je počela da se igra s njim, da mu priča...

U drugom primeru ne funkcioniše obrazovni sistem. Dečak od 13 godina je imao neverovatan otpor od odlaska u školu. Vođen je kod dečijeg psihijatra, čija je procena da dete ima odbojnost od škole. Tu je Centar procenio da je usluga prodičnog saradnika potrebna.

“Mi smo odlaskom u porodicu, savetodavnim radom i uključivanjem usluga Dnevnog boravka kod nas, postigli da je klinac počeo da odlazi u školu pred kraj godine i izgurali da polaže razredne ispite. Na kraju je položio razredni ispit i prešao u sledeći razred. Istovremeno, rađeni su grupni sastanci sa roditeljima”, kaže sociolog Ilić.

U porodicama sa adolescentima, gde je sa 15-16 godina normalno nerazumevanje od strane roditelja, bilo je više primera gde deca nisu htela da idu u školu i sa dosta takvih porodica se radi.

“Dečak je činio blaža krivična dela krađe i imao problema u ponašanju, do toga da nije hteo da ide u školu. Počinjete da radite u porodici, prihvatiju vas ne kao nekoga koji je kontroliše, nego kao pravu podršku i deca bivaju otvorenija prema nama. Onda, kada izgradimo taj odnos poverenja, onda možemo i da utičemo na promene, kao što smo kod tog dečaka koji je promenio tri škole i hteo da napusti obrazovni sistem. On je takođe bio uključen u sistem Dnevnog boravka, jer je porodični saradnik procenio da bi to dalo rezultat. Kolege u dnevnom boravku ga takođe motivišu i svi radimo u jednom smeru i to na kraju da rezultat”, kaže Žaklina Ilić.

Taj dečak sada ima 17 godina i nastavio je da se obrazuje i tako iskoristio poslednju šansu da može da upiše školu. Paralelno s detetom radili su i sa roditeljima, a kada su videli da dete hoće da radi na sebi i da ima pomaka.unapređena je komunikacija na relaciji roditelj-dete, a svako dete bolje se oseća kada dobije pohvalu roditelja.

Vidljivi rezutati su postignuti i kod dece koja su bila u prihvatilištu jer se roditelj ili staratelj nije na adekvatan način brinuo o deci. Jednog dečaka su vratili u primarnu porodicu i nastavili dalje da rade na komunikaciji deteta i majke, u ovom konkretnom slučaju. 

Uočili su veliki broj roditelja lošeg zdravstvenog stanja koji se nisu bavili svojim zdravljem, što se smatra neodgovornim ponašanjem. Zato je porodični saradnik zajedno s njima odlazio kod lekara na preglede i radio na podizanju svesti koliko je to bitno i za njih i njihovu decu.

Izvor: Kragujevačke.rs

*Najnovije vesti, rezultate medicinskih istraživanja i savete stručnjaka na temu roditeljstva, zdravlja i lepote možete pratiti na našoj Fejsbuk stranici -YuMama.