Ako imate mačku, vaše telo se već upoznalo sa toksoplazmom, najjednostavnijim parazitskim mikroorganizmom. Mačke su glavni "domaćini" ove infekcije. U njihovim crevima, toksoplazma se razmnožava i razvija, a zatim, zajedno sa izmetom, završava napolju: na vuni, u kućnoj prašini, u zemlji i pesku na igralištu.

Ipak, vlasnici pasa ne bi trebalo da pretpostavljaju da su bezbedni. Toksoplazma takođe živi u telu pasa i mnogih drugih životinja, uključujući krave, ovce i ptice. Kao rezultat toga, do čoveka infekcija može doći i preko nedovoljno kuvanog mesa (posebno jagnjećeg i junećeg), slabo opranog povrća i voća i neprokuvane vode.

Mirna koegzistencija
Nakon što infekcija uđe u telo, imuni sistem kao odgovor proizvodi zaštitne supstance - antitela. Ukoliko ih ima u krvi, lekari zaključuju da je kontakt sa toksoplazmom već bio. Štaviše, u zavisnosti od vrste ovih supstanci, moguće je utvrditi koliko davno se desio ovaj "sastanak": antitela tipa G znače da telo nosi infekciju dugi niz godina, a M antitela – veoma kratko, prenosi portal Parents.ru.

"Koegzistencija" sa toksoplazmom ne znači bolest, već može da prođe bez bilo kakve reakcije i posledica. Upravo to se dešava u više od 90% slučajeva - infekcija se ne manifestuje ni na koji način, a njeno prisustvo se može otkriti samo analizom krvi. Istina, ponekad se dešava drugačije: toksoplazmoza izaziva blagi porast temperature (oko 37 ° C), groznicu, slabost, bolove u mišićima i zglobovima. Pošto se takvi simptomi mogu pojaviti u različitim slučajevima, prilično je teško posumnjati na toksoplazmozu kao krivca problema, zbog čega bolest najčešće ostaje neotkrivena.

Toksoplazmozu možete dobiti samo jednom. Ako je žena pretrpela ovu infekciju tokom prve trudnoće i odlučila da ponovo postane majka, ova situacija se neće ponoviti sa njenim drugim detetom.

Ozbiljne poteškoće (kako kažu lekari, akutna toksoplazmoza) se javljaju veoma retko, u otprilike 0,2–0,3% slučajeva i najčešće su to osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom. Infekcija se manifestuje, na primer, visokom temperaturom, glavoboljom, povraćanjem i osipom.

Veruje se da je "mačja infekcija" najopasnija za buduću majku, i to samo ako žena prvo oboli od toksoplazmoze dok čeka bebu. U prvom tromesečju se organi nerođenog deteta tek formiraju, a njegov imuni sistem još ne radi, pa će uticaj parazita u ovoj fazi biti najozbiljniji. I to toliko da lekar koji brine o trudnoći može da pokrene pitanje njenog prekida.

U drugom, a posebno na kraju trećeg trimestra, imunitet deteta postaje jači, beba nastavlja da raste, ali infekcija može uticati na njegovo zdravlje: na primer, izazvati poremećaje nervnog sistema, bolesti srca i jetre. Najozbiljnija moguća posledica toksoplazmoze je zapaljenje unutrašnje sluznice oka i retinalnih sudova, što često dovodi do problema sa vidom.

Na sreću, takvi problemi se ne javljaju uvek. Ako je imuni sistem buduće majke dobro, a posteljica pouzdano štiti bebu, postoji velika verovatnoća da paraziti uopšte neće doći do njega. Čak i kada buduće majke pate od akutne toksoplazmoze, infekcija do njihovih beba stiže samo u 30% slučajeva. Međutim, nije lako tačno predvideti ishod događaja, pa se lekari trude da učine sve da na vreme spreče problem.

Zaštita za bebu
Test krvi na toksoplazmozu je jedan od prvih testova koji se rade svim budućim majkama, zajedno sa testiranjem na druge najopasnije infekcije za dete: rubeolu, herpes i citomegalovirus.

Ako se ispostavi da su G antitela prisutna u krvi žene, ona može da odahne. To znači da se kontakt sa infekcijom desio davno i dete nije u opasnosti. Ukoliko lekari otkriju da nema antitela, buduća majka će morati da pazi da se ne zarazi tokom trudnoće, a pre svega da ograniči kontakt sa mačkama i psima. Podmuklost toksoplazme je u tome što, čak i ako uhvati infekciju, buduća majka verovatno neće osetiti promene u sebi. Stoga, da bi se problem identifikovao na vreme, na svaka 3 meseca žena treba da uradi poseban test krvi.

Ako je test pozitivan...
Kako se ponašaju specijalisti ako je budućoj majci dijagnostikovana toksoplazmoza? Prvo što će lekari pokušati da otkriju jeste: da li je parazit prošao kroz placentu i da li je beba zaražena? U tome će im pomoći amniocenteza (kako se zove analiza amnionske tečnosti), ali ova studija se može uraditi najkasnije do 18. nedelje trudnoće.

Ukoliko se ispostavi da je beba zaražena, budućoj majci će biti propisano lečenje antibiotikom i ultrazvučno skeniranje svake dve nedelje do termina porođaja kako bi se utvrdilo kako se beba oseća.

Ako dete nije pogođeno napadom parazita, žena će i dalje morati da uzima antibiotike kako bi smanjila rizik od infekcije. Nakon rođenja, specijalisti moraju da pregledaju bebu kako bi se uverili da nema znakova infekcije.

  • Izbegavajte komunikaciju sa nepoznatim životinjama, posebno sa beskućnicima.
  • Pažljivo operite povrće i voće.
  • Izbegavajte delikatese napravljene od sirovog ili sušenog mesa, kao što je karpačo.
  • Jedite samo dobro pečeno meso – ovo se odnosi i na crveno (govedina, jagnjetina) i belo (piletina, teletina, svinjetina). Provera da
  • li je spremna je vrlo jednostavna: sok koji teče iz mesa treba da bude bež.
  • Često perite ruke i secite nokte. Da biste se zarazili, dovoljno je da radite u bašti, očistite mačji pesak, operete cipele i dodirnete usta nakon svih zadataka.
  • Koristite rukavice da promenite mačji pesak, ili još bolje, delegirajte ovaj zadatak nekom drugom!
  • Ne dovodite mače lutalicu u svoj dom! Mačići lutalice su omiljeno utočište parazita, jer su ove životinje stalno u kontaktu sa zemljom.
  • Nemojte jesti sveže voće i povrće osim ako niste sigurni da su dobro oprani.

(Yumama/T.A.S.)

BONUS VIDEO: 

POGREŠNO KORIŠĆENJE KLIMA UREĐAJA IZAZIVA BOLESTI I INFEKCIJE! Stručnjaci savetuju na koji načn upotrenljavati rashladne uređaje! Kurir televiija