Godinama se smatralo da samo alergene supstance (poleni, prašina, buđ, hrana, lekovi, hemikalije) mogu da budu uzročnici alergija,

U najkraćem, alergija se definiše kao prejaka reakcija organizma na agense iz okoline, koje organizam prepoznaje kao opasnost, na šta reaguje burnom odbranom

ali se sada zna da postoje i prejake reakcije organizma bez prisustva konkretnih alergena. Naime, ono što dodatno može da oslabi organizam i pojača alergije su, recimo, izražena reakcija na hladnoću, toplotu, vlagu, emocije…

O alergijama, posebno onim koje se javljaju u proleće, razgovarali smo sa mr sci. med. Jelenom Jovanović, specijalistom pedijatrije.

Šta se dešava u organizmu kada dođe do alergijskih reakcija?

- Drevne medicine su posmatrale organizam kao celinu koja reaguje na jedinstven, sopstveni način na bilo koju promenu u svojoj okolini. Logično bi bilo da se organizam brani samo od trenutne, konkretne opasnosti. Međutim, kod alergija je došlo do narušavanja prirodne ravnoteže, pa je odbrana previše aktivna i kada za tim nema potrebe. Ako znamo da dete ima sklonost ka alergijama, u mirnoj fazi treba  naučiti organizam da se manje brani, pa će tako i u susretu sa alergenom simptomi biti slabijiĆelije odbrane rade prejako, nepotrebno, nezaustavljivo. To može da se uporedi sa mobilizacijom jedne moćne armije, dobro organizovane i naoružane, koja bez ikakve potrebe usred vojne vežbe započinje pravu bitku, jer je pomislila da ima stvarnog neprijatelja. Prilikom takve odbrane, iz ćelija se oslobađa ogromna količina "municije" - biohemijskih supstanci koje se inače oslobađaju pri stvarnom zapaljenju. One naprave sve one neprijatne simptome tipične za alergiju.

Šta je alergijski rinitis, koji su njegovi simptomi?

- Alergijski rinitis je upala sluznice nosa koja je podstaknuta preosetljivošću na neki od alergena. Prilikom dodira sa alergenima iz okoline, nastaje upalna reakcija. Kod alergijskog rinitisa, karakteristični simptomi su curenje vodenog sekreta iz nosa, kijanje u napadima, neprijatan osećaj otečenosti i svraba čitave regije nosa i sinusa, suzenje i crvenilo očiju, reakcija na svetlost, a često se javlja i glavobolja. Sezonski alergijski rinitis može da uzrokuje polen cveća, drveća, korova.

Šta je alergijski bronhitis?

- Alergijska reakcija može da zahvati i donje disajne puteve - tada se razvijaju alergijski bronhitis ili astma. Kod alergijskog bronhitisa je karakteristično otežano disanje, deca kašlju, guše se, „stružu“.

Da li se alergije javljaju i kod beba?

- Da, javljaju se i kod beba! Kada se rodi, beba u svojim ćelijama već nosi zapis bolesti koje su preležali njeni preci. Roditelji i sami često navode da već neko u porodici ima alergije, ali nisu samo alergije u pitanju. Već pomenute drevne medicine ističu da brojne hronične bolesti u nizu prethodnih generacija ostavljaju trag koji

Organizam ima sklonost ka samoregulaciji, pa svako njegovo čišćenje i uvođenje u normalne prirodne tokove može da bude od velike koristi

kod potomaka može da se ispolji alergijom. Osim toga, beba pre nego što se rodi ima period iskustva od devet meseci intrauterinog života. Još u tom periodu se mnogo toga dešava. Ako trudnica dosta vremena provodi u prirodi, u opuštenom raspoloženju, ako je nasmejana, bezbrižna, bavi se umerenim fizičkim aktivnostima - veća je verovatnoća da njena beba neće imati alergijske reakcije.

Kako se otkriva na šta je dete alergično?

- To se teško određuje. Mala deca najpre imaju ekceme po koži. Pogoršanja se uočavaju u raznim situacijama - u kontaktu kože sa hemikalijama, pri uvođenju neke hrane, kod infekcije, posle vakcina... Manifestuje se pojačanjem crvenila, svrabom i otokom. U krvnoj slici može da se vidi porast jedne vrste belih krvnih ćelija - eozinofila. Ili, rade se alergijske probe na koži, mada one nisu sasvim pouzdane u prvim godinama života. Sve više se rade i testovi (nažalost, samo u privatnim laboratorijama i ordinacijama), kojima se iz kapi krvi metodama kvantne medicine određuje na stotine alergena namirnica i alergena iz okoline na koje organizam prejako reaguje već na energetskom nivou.PageBreak

Šta se dešava ako se alergija ne tretira? Da li stanje može da se iskomplikuje?

- Sve je individualno. Kada već postoje izraženi znaci alergije, naravno da moramo da je lečimo. Treba biti svestan toga da naša medicina leči simptome alergije.

Širi pristup lečenju    Godinama se organizam posmatrao na nivou ćelije, a kada su u pitanju alergije, posmatraju se hemije koje se oslobađaju u kontaktu sa alergenom. Zanemarujemo celinu, koncentrišući se na deo. Srećom, danas lepo mogu da se uklope i kombinuju klasična, tradicionalna i kvantna medicina. Medicinski fakultet i zvanične institucije su prihvatile i u zakon unele sve zajedno.

Znači, kada je reakcija organizma već ona prejaka odbrana koju smo opisali, i kada se oslobodilo suviše biohemijskih supstanci koje ugrožavaju organizam - daćemo svu kontrahemiju (a to su naši savremeni lekovi: kortikosteroidi, antihistaminici, bronhospazmolitici) - da suzbijemo rizik i neprijatnost.

Međutim, ako znamo da dete ima sklonost ka alergijama, ili je već imalo očigledne epizode sezonskih alergija u mirnoj fazi (dok još ne dođe do alergijske reakcije na alergen), bilo bi pametnije naučiti organizam da se manje brani i stvara manje biohemijskih supstanci, koje posle moramo da blokiramo primenjujući lekove. To je moguće postići uz pomoć brojnih metoda u okviru integrativne medicine. Umesto da kortikosteroide i antihistaminike dajemo i u mirnoj fazi, kako je uobičajeno, može se pozvati u pomoć magnetoterapija, kvantna terapija, homeopatija. Mi smo naviknuti da dešavanja u organizmu pratimo suviše usitnjeno, na nivou hemije, i da od detalja ne vidimo celinu. Telo je magnetno polje u magnetnom polju Zemlje, pa možemo uspešnije da ga lečimo baš fizičkim silama. Nijedna od pomenutih metoda ne isključuje i upotrebu klasičnih lekova. Kada je neophodno, one se nužno dopunjuju i prate, ali doze lekova mogu postepeno da se smanjuju ili da vremenom postanu nepotrebne. Organizam ima sklonost ka samoregulaciji, pa svako njegovo čišćenje i uvođenje u normalne prirodne tokove može da bude od velike koristi.

Da li dete koje je alergično na cvetanje raznih biljaka treba izvoditi u prirodu?

- Naravno. Detetu je kao i igra, smeh i ljubav, neophodna i priroda. Samo u takvom okruženju ono raste stabilno, sigurno i zdravo.

Savet +Osim već pomenutih načina lečenja, kod alergija se posebno dobro pokazao boravak na moru ili planini, odnosno balneoterapija (lečenje u vazdušnoj banji), kao i haloterapija - lečenje boravkom u slanoj sobi. Narodni lekovi su takođe vrlo efikasni.

Opet se svodi na već ispričano. Ako se u mirnoj fazi nismo pripremili, moraćemo intenzivno da dajemo lekove za smanjenje neprijatnih simptoma, a u prirodu ćemo ići čim se simptomi smanje. Sa druge strane, ako smo se na vreme pripremili, onda ćemo živeti u prirodi i  skladu sa prirodom. Takođe, u slučaju pojave simptoma alergije uprkos primenjenim metodama, nećemo biti zadrti. Daćemo simptomatski lek. Uvek kombinujemo ono što je trenutno važno i ono što nam daje rešenje na duže staze. Treba biti strpljiv i pametan u svakom pogledu.

U poslednje vreme se dosta govori o primeni homeopatije kod alergija. Koliko je ona zaista efikasna?

- Homeopatija je efikasna metoda integrativne medicine. Leči organizam konkretnog deteta na drugačiji način. Ne otklanja samo simptome, već smanjuje prejake reakcije, i podrazumeva čišćenje od brojnih opterećujućih stvari koje dete već ima. Međutim, pošto lečenje podrazumeva i veliko spremanje loših genetskih predispozicija (mijazmi) i nagomilanih smetnji - zahteva strpljenje i dobru saradnju homeopate i roditelja. Oni treba da shvate da lečenje nije brisanje simptoma suzbijanjem, već postupnim oslobađanjem, uz izazivanje novih simptoma po davanju homeopatskog leka - kojih se ne treba plašiti. Ali, ako su prejaki, nije strašno dati lek iz klasične medicine. Time se gasi vatra, a lečenje homeopatijom potom može da se nastavi u mirnoj fazi.

Manja Perić Mitić