Mala deca brbljaju naizgled bez napora, ali kako bebe zapravo uče jezik i kada roditelji moraju pažljivije da slušaju? Dete je malo čudo, kada ugleda svetlost dana pred njim je mnoštvo "zahteva", a jedan od njih je i razvoj govora, vokabulara i izgradnja jezika, a potom i povezivanje značenja i emocija sa njima.

Specijalisti za lingvistiku, usvajanje jezika i psiholingvistiku tvrde da se kod dece pre rođenja dešava mnogo procesa koji im omogućavaju da uče jezik. Telo i um deteta spremni za komunikaciju i savršeno usklađeni sa njom od samog početka. Sluh i vid razvijeni u materici, kao i alati za disanje i govor bebe koji samo čekaju da stupe u interakciju sa okolinom. Novorođenče je čak u stanju da razlikuje svoj maternji jezik od drugih zbog prenatalnog otiska. Čak i dete staro nekoliko dana može razlikovati zvukove od ljudskog govora. „U prvih nekoliko dana i nedelja kod bebe već rade veoma važni mehanizmi koji joj omogućavaju da se optimalno razvija u smislu jezika“, kaže Kristina Arn, psiholiongvista iz Ciriha. Zato je važno da se vid i sluh deteta odmah po rođenju provere specijalisti. „Ako dete ima smetnju u nekoj od ovih oblasti koja se prekasno primeti, to može značajno da naruši sposobnost učenja govora".

Kada se obratiti logopedu? Ne zna se tačno odakle potiču neorganski poremećaji u razvoju jezika, objašnjava Edit Volmer, logoped i potpredsednica nemačko-švajcarskog udruženja logopeda (DLV), ali postoje klasteri u porodicama. "Da li su roditelji krivi - apsolutno ne“, pojašnjava Volmer. „Ne tražimo prvenstveno uzroke, već načine da dete uspešno komunicira. Takođe je ne treba vezati to da teškoće sa jezikom govore nešto o inteligenciji deteta: veze bi mogle biti ako, na primer, postoje povrede mozga. Obično jedno nema veze sa drugim. Čak i među veoma inteligentnim ljudima postoje takozvani disleksičari, odnosno ljudi koji su generalno veoma uspešni u školi, ali se muče sa čitanjem i pisanjem".

„Važno je da budemo svesni da razvoj jezika ne ide uvek glatko i da je detetu tada apsolutno potrebna pomoć“, kaže Edit Volmer. To znači da ako roditelji primete da dete ima problema sa razumevanjem i govorom, onda bi, prema Volmeru, trebalo da odu kod logopeda. Ako detetu zaista treba terapija, ona će efekat koji će se ogledati i kasnije tokom života.

Roditelji mogu da podstaknu razvoj jezika deteta aktivnim razgovorom sa njima. „Dete uči jezik u interakciji sa drugima“, kaže Volmer. Prema rečima logopeda, takozvane „faze brbljanja“ – odnosno faze u kojima beba brblja zvuči kao ba-ba, ta-ta ili ma-ma – od kojih dete prolazi kroz nekoliko u prvih dvanaest meseci su najveći značaj. U ovim fazama je ključno da beba ima pored sebe nekoga ko aktivno reaguje na njegov „jezički trening” i ulazi u dijalog sa njom. Dete tako uči da komunicira sa drugom osobom koja na njegovo brbljanje odgovara. To ih motiviše da još više brbljaju i vežbaju svoje jezičke veštine.

„Igra je glavna stvar u jezičkom razvoju deteta“, kaže Jolanda Krist, stručnjaka za rani razvoj jezika.. Ovo se odnosi kako na igru uloga, u kojoj se dete uvlači u različite likove i "pretvara se", tako i na igru napolju u prirodi ili na igralištu. „Kada se igra, dete usvaja jezik kroz igru. Bez napora i u punoj koncentraciji, mnogo toga jednostavno dođe detetu. U interkciji sa drugima, dete uči da razume da postoje i druge perspektive osim njegove i da mora da razvije jezička sredstva da bi na njih moglo da reaguje“, objašnjava Jolanda Krist. Pesme i stihovi su takođe korisni u ovom procesu, ritmičko i ponekad emocionalno iskustvo jezika privlači decu na drugom nivou. Jezik nije samo komunikacija, već i muzičko i estetsko iskustvo. Naročito deca, koja otežano govore, na ovaj način mogu da razbiju blokade i steknu samopouzdanje.

Da li su potrebni rani kursevi stranog jezika? Kursevi za rano učenje jezika uzaludan trud. Iako kurs ranog engleskog ne šteti, on je takođe od male koristi, jer se detetu ne može ponuditi „jezički kompfor“ za kratko vreme. „Dete ima savršene preduslove za učenje jednog ili više stranih jezika u prve tri godine života, nakon toga se ovaj prozor sve više zatvara“, objašnjava logoped Edit Volmer. Međutim, ovo uspeva samo ako je dete u stalnom kontaktu sa tim jezikom, u svakodnevnom životut, a ne izolovano u okviru kursa. Samo u svom poznatom, svakodnevnom okruženju dete može zaista doživeti i usvajati jezik. Umesto ovoga mnogo je bolje uključiti decu u svakodnevni život, kuvati sa njima, pospremati kuću i – ako je moguće – provoditi vreme u bašti. I na kraju deci treba redovno pričati priče, po mogućnosti svakodnevno. Nije bitno da li je štivo izmišljeno ili pročitano naglas. Glavno je da se mašta podstiče i da se jezik doživi kao radost. Sve ostalo dete radi samo.

BONUS VIDEO:

MATERNJI JEZIK - TEŽI OD STRANOG? Milica Rabrenović za Kurir TV o tome Zašto je maturantima SRPSKI JEZIK NAJSLABIJA TAČKA? Kurir TV

Izvor: Yumama