Pre svega, planiranje porodice predstavlja zrelost međuljudskih odnosa za slobodno i odgovorno odlučivanje svakog pojedinca i svakog bračnog partnera prilikom planiranja potomstva.

Želja da čovek reguliše brojnost svog potomstva je stara koliko i ljudski rod. Potreba čoveka da iz partnerskog ili bračnog odnosa preraste u porodicu, vezano je za tzv. dugo aktuelno "planiranje porodice".

Pogled u istoriju

Iz istorije je poznato da su još stari Grci i Rimljani planirali svoje potomstvo tako što su primenjivali prekid trudnoće i koristili razna jednostavna kontraceptivna sredstva. U srednjem veku se malo govorilo i pisalo o kontracepciji, a u narodu se o tome govorilo tajno (iskustva su se uglavnom prenosila usmenim predanjem).

U 19. veku, zbog velikih društvenih promena, pojavila se "masovna želja" da se ograniči rađanje dece. Kako u to vreme nije bilo raspoloživih zaštitnih sredstava, ženama je preostajao samo prekid trudnoće. Posledice su bile veoma teške, jer su "intervenciju" obavljale osobe bez potrebne stručne spreme. Mnoge žene su kasnije bile nesposobne da rode, a mnogo ih je i umrlo. Zbog toga su neki uticajni pojedinci počeli javno da se zauzimaju za to da se ženama "u nevolji" pomogne. Takvu vrstu pomoći su u različitim vremenima različito tumačili. Najpre samo kao borbu protiv posledica nedopuštenih prekida trudnoće, zatim kao ideju o upotrebi kontraceptivnih sredstava, a kasnije kao odgovornost prema deci, ali i kao problem odnosa među partnerima.

Sadašnjost

Kada se danas govori o planiranju porodice, misli se na svesnu i odgovornu roditeljsku brigu. To, pre svega, uključuje donošenje odluke bračnih partnera o tome koliko će imati dece i kada će se ta deca roditi. Drugim rečima, roditelji donose odluku o rođenju prvog deteta i razmaku između pojedinih porođaja, a kada ocene da imaju dovoljno dece - poslužiće se različitim sredstvima da spreče novu trudnoću. Pritom, osim svojih želja, roditelji odgovorno analiziraju i svoje mogućnosti za podizanje, negu i brigu o detetu... 

Bez obzira na dosegnut razvoj medicine, prekid trudnoće je u pojedinim sredinama i kulturama i dalje uvršten u metode regulisanja trudnoće (kao vid kontracepcije). Međutim, generalni stav stručnjaka iz oblasti medicine i psihologije je: trudnoću je bolje sprečavati nego prekidati. Nažalost, i pored značajnog tehnološkog, dijagnostičkog i farmakološkog napretka vezanog za domen medicine, i danas se susrećemo sa komplikacijama posle prekida trudnoće, bez obzira na starost žene.

Svakako, cilj svake zajednice je, ukoliko dođe do trudnoće - njena najbolja moguća nega, u cilju dobijanja zdravog deteta i srećnog, zadovoljnog roditeljstva. Planiranje porodice sa psihološkog i zdravstvenog aspekta predstavlja mnogo širi pojam od samog sprečavanja trudnoće ili prekida neželjene trudnoće. Za zdrav razvoj potomaka su najodgovorniji roditelji, jer oni moraju prilikom planiranja porodice da poštuju i medicinske savete o najboljim godinama za rađanje, o broju dece i razmacima između pojedinih porođaja - kako bi na taj način stvorili svojoj deci najbolje temelje za zdrav i srećan život.

Na sledećoj strani pročitajte kada je najbolje vreme za prvu trudnoću -->

PageBreak


Najbolje vreme za prvu trudnoću

Za ostvarenje prve trudnoće, najbolje vreme je između 18. i 25. godine života. U to vreme je žena već potpuno telesno i duševno sazrela, pa trudnoća i porođaj prolaze gotovo bez ikakvih teškoća. Zbog toga je i manje oboljevanje dece, koja imaju uslove za skladan telesni i duševni razvoj.

Nikako se ne preporučuje da žena zanese i rodi pre 18. godine. Utvrđeno je da u tom uzrastu postoji opasnost i za majku i za plod, kao i da je opasnost veća što je trudnica mlađa. Veliki broj istraživanja - kako u svetu, tako i kod nas, potvrdio je da su deca majki koje su mlađe od 18 godina - često izložena raznim bolestima, da je njihov imuni sistem veoma oslabljen i da kod novorođenčeta mogu da se jave razne bolesti. Razlog tome je što su majke još u razvojnom periodu, odnosno nisu psihofizički dosegle punu zrelost. Da bi se sprečili mogući problemi, potrebno je da mlađe trudnice budu podvrgnute što temeljnijoj kontroli za sve vreme trudnoće, do porođaja.

Poznato je da se rast i razvoj kod žena završava sa napunjenom dvadeset petom godinom, a kod muškaraca u dvadeset sedmoj godini života. Pod uslovom zdravog psihofizičkog odrastanja, u tim godinama su žena i muškarac spremni za «prerastanje» iz bračnog partnerstva u porodicu. Rođenje prvog deteta u tim godinama omogućava roditeljima planiranje rađanja ostale dece.

U odnosu na zdravlje majki i dece, najbolji je razmak od dve ili tri godine između pojedinačnih porođaja. Nedavna istraživanja su pokazala da postoji uzročna veza između trudnoće i porođaja, pa i slabijeg zdravstvenog stanja deteta - ako su trudnoće usledile u kraćim vremenskim razmacima.

Odlaganje prve trudnoće

Sa druge strane posmatrano, mnoge žene iz različitih razloga odlažu svoju prvu trudnoću. Neke žele da se profesionalno usavršavaju, druge da osiguraju materijalni status, reše stambeno pitanje... Ukoliko nemaju jasno definisan cilj u kom vremenskom periodu treba da postignu trudnoću, može da prođe mnogo godina. Zato se dešava da žena napuni 40 godina i odjednom poželi da postane majka.

Medicinski podaci ukazuju na to da kod žena iznad 40 godina života - tokom trudnoće i porođaja mogu da se jave brojne komplikacije. Međutim, svaka situacija je rešiva, posebno s aspekta medicinske i psihološke dijagnostike. I kod nas postoje laboratorije u kojima se pomoću posebnih metoda može utvrditi zdravstveni status majke i oca. Obavljaju se i psihološka savetovanja u pogledu svih tekućih problema roditeljstva i ostalih problema vezanih za trudnoću. Obavlja se i veštačka oplodnja ako roditelji imaju zdravstvenih poteškoća po pitanju spontane trudnoće.

U okviru priče o najboljem vremenu za roditeljstvo, potrebno je navesti još neke važne psihološke elemente. Kao partneri se zapitajte:

- Kakva vam je motivacija (to je ponašanje koje počiva na nekoj potrebi i vodi ka određenom cilju - ono treba da izazove adekvatno ponašanje kod žene i muškarca, da to ponašanje usmeri ka određenom cilju i da ga reguliše na način da se cilj ostvari).

- Da li razmenjujete zdrave emocije, odnosno da li između vas postoji otvorena i iskrena komunikacija o vašim potrebama, željama, strahovima...? Takođe, to se odnosi i na sposobnost izbegavanja emocionalno zasićenih situacija - zato budite kreativni, pa u komunikaciju npr. unesite elemente humora...

- Da li uklanjate tekuće brige tako što se: često angažujete, otkrivate da ste kreativni, umete da se fizički opustite i tako pozitivno utičete na druge...?

U svakom slučaju, koristite verbalnu komunikaciju da biste razmenili što više informacija i podataka, sa posebnim naglaskom na potrebe i želje - jer na taj način mogu da se otklone i one naizgled nepremostive teškoće.

Priredila: Neda Subota