Čak 63 odsto dece predškolskog uzrasta ima neki oblik poremećaja govora, ponašanja i učenja. Razlozi su brojni, a stručnjaci upozoravaju da u velikoj meri tome doprinosi upotreba pametnih telefona, tableta, televizora.

Istovremeno, veliki broj dece kasno progovori, a kada se to desi razvoj govora je otežan uz prisustvo govornih mana.

Ivana Mršović, defektolog-logoped u Školskom centru "Dositej Obradović" u Subotici kaže za Blic da je zastupljnost elektronskih uređaja u svakodnevnom životu ogromna i roditelji mogu lako da padnu u iskušenje da decu prerano izlože uticaju ekrana telefona, tableta i televizora.

Mnogi nemaju informacije, niti razmišljaju koliko štetan uticaj ekranizam ima na rani razvoj deteta i njegov mozak. Prema njenim rečima, jedna od zabrinjavajućih pojava je, da deca do tri godine koja su više od pola sata dnevno izložena ekranima sve kasnije progovaraju, imaju slabu pažnju, a u ekstremnim slučajevima razvijaju i pseudoautizam.

"Ta deca se zatvaraju u sebe. Kada im se roditelji obraćaju ne reaguju, ignorišu druge sadržaje koje im se nude, sanjare tokom dana. Ekran i dete su dva sveta koja međusobno ne komuniciraju, jer se ekran ne usklađuje sa detetom i ne prati njegovu komunikaciju pa je dečji mozak uvežban u isključivanje", kaže Ivana Mršović.


Najčešći poremećaji

Jedan od najčešćih problema zbog kojeg roditelji dovode decu kod logopeda je alalija, govorni poremećaj koji predstavlja negovorenje i nerazumevanje govora drugih, nezainteresovanost za komunikaciju.

Sledi dislalija, poremećaj artikulacije koji se ogleda u nepravilnosti ili nemogućnosti izgovora pojedinih glasova.

"Jedan od čestih problema je i razvojna disfazija, poremećaj da se razume, struktuira i izrazi misao kroz govor. Sposobnost je ispod očekivanog nivoa za detetov mentalni i hronološki uzrast. Nije retko ni da se roditelji jave zbog mucanja koje predstavlja poremećaj ritma, melodije, tempa i akcenta recenice i iskaza. Posebno je zabrinjvajuće da se povećava broj dece sa pervazivnim razvnojnim poremećajem autističnim sindromom", kaže logoped.

Takođe, uočava se poremećaj pažnje uz hipeaktivnost i broj školske dece sa teškoćama u čitanju i pisanju, koji je sa 3,5 odsto porastao na 15 odsto.

Prepoznajte problem

Ako dete dinamikom razvoja zadovoljava razvojne norme treba odlaziti na redovne sistematke preglede gde će, ako nije roditelj uočio, logoped detektovati problem i ranom dijagnostikom i tretmanom ga ukloniti dok je u začetku.

"Ako roditelji uoče problem, a odlažu odlazak kod logopeda ili negiraju da problem postoji, gube dragoceno vreme. Nijedan stručnjak ne može da radi na otklanjanju poteškoća bez podrške roditelja. Ne može dete samo da prepusti stručnjaku. Odgovornost roditelja ne prestaje. Roditelji su glavni koterapeuti i ono što logopedi rade trebali bi da uvežbaju u kućnoj sredini uz uputstva koja dobiju i samo tako će se određena promena učvrstiti, a sam tretman će bit efikasniji i produktivniji. Važno je da roditelj izabere terapeuta kome će pokloniti poverenje, čija će uputstva slediti, a dešava se da lutaju od jednog do drugog logopeda", zaključuje.

Vreme je ključ

Poremećaji kao što su disleksija i disgrafija mogu se prevenirati u jako ranom uzrastu uočavanjem nepravilnosti u razvoju, kako drži olovku, da li crta, a detekcija problema u predškolskom uzrastu je prilično kasna, a obično se tada dešava i tek u prvom ili drugom razredu detektujemo disleksiju, mada je mogla da se uoči već od prve ili druge godine.

"Da bi dete progovorilo neophodno je da mu se obraćamo i imenujemo aktivnosti koje radimo sa njim, da podržavamo različite zvukova životinja i predmeta, pokreta i glasova. Treba imenovati ono na čemu se zadržava pažnja, podsticati razumevanje naloga, kombinovati kratke reči i govoriti jasno i razgovetno, direktno. Što više treba pričati detetu, čitati, recitovati. Nastojati da što lepše i bogatije govore o iskustvu i doživljaju, da se sadržajno izražavaju i da umeju da prenesu osećanja i misli, igrati se jezičkih igara u svakom uzrastu još od rođenja", poručuje za Blic Ivana Mršović.

Manjak logopeda

Dodatan problem predstavlja i činjenica da na 8.000 dece imamo tek jednog logopeda. Razlog tome je zakonska regulativa koja u mnogim ustanovama ne prepoznaje značaj rada logopeda, među njima su čak i bolnice gde bi oni bili dragoceni i za oporavak osoba od moždanog udara.

Pročitajte i:

Zapratite nas i na Instagramu!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Uživajte u roditeljstvu! (@yumama.rs)