Razvoj govora kod dece: Oralna praksija - kako ojačati mišiće jezika, usana i lica

Pravilno izgovaranje glasova je u većini slučajeva uslovljeno razvijenom oralnom praksijom. Ona je preduslov za pravilnu artikulaciju (izgovor) glasova i predstavlja sposobnost voljnog pokretanja delova govornog aparata (usana, obraza, vilice, jezika, mekog i tvrdog nepca). Na taj način se govorni organi postavljaju u adekvatan položaj neophodan za pravlan izgovor glasova.  Sazrevanje oralne praksije prati fiziološki razvoj deteta. Beba već od 4 do 6 meseci ima bolju kontrolu vilice, usana, i mogućnost veće pokretljivosti jezika pa je to razlog uvođenja čvrste hrane. Čvrsta ishrana koja se uvodi rano kod beba bitna je ne samo zbog hranljivih vrednosti već je žvakanje takve hrane u ovom periodu izuzetno važno jer ono podstiče razvoj mišića govornih organa. Kod uvođenja čvrste hrane bitno je znati da žvakanje zahteva različite oralne motorne veštine koje od značaja za razvoj govora. Na primer, žvakanje pomaže u razvoju upotrebe jezika što je odlična vežba za izgovor glasova T, D, K, G.

Duvanje balona, balona od sapunice, stiropora, duvanje u zviždaljke, dečije frule, trube i ostale duvačke instrumente jača mišiće usana i obraza. Napravite detetu vetrenjaču od papira. Imitirajte različite emocije: Kako se ti ljutiš? (namršteno lice, naborano čelo); Kako se bata smeje? (usne razvučene); Kako se plašiš? (zaokrugljena usta, kao za „O“, oči širom otvorene); A kad si tužan? (usta nakrivljena na dole, lice namršteno).

Vežbajte oblizivanje usana (umažite dete oko usana nečim što ono voli - krem, sladoled, šlag, i recite mu da oliže). Pred spavanje imitirajte pokrete zevanja.
Razvoj govora kod dece: kako vežbati mišiće jezika, usana i lica , Foto: Shutterstock

Oralne motorne vežbe služe za jačanje mišića i/ili poboljšanje tonusa mišića. Vežbama oralne praksije pored poboljšanja artikulacije glasova dolazi i do smanjenja pojačane salivacije (lučenja pljuvačke) ukoliko je prisutna. Vežbe istezanja jezika može pomoći i deci sa kratkom podjezičnom resicom.

Tretman obuhvata kratke vežbe koje je bitno izvoditi svakodnevno. Razlog svakodnevnog izvođenja ovih vežbi je taj što artikulacija predstavlja naviku, ponašanje koje stičemo automatski. Angažovanjem ovih mišića mi ih učimo navikama i ti pokreti se vremenom automatizuju. Kada krećemo da učimo neko ponašanje, mi to radimo polako i namerno. Ulažemo više truda, više vežbamo, sve više se naš mozak i mišići kreću automatski i to sve traje do onog trenutka dok ne prestanemo da razmišljamo o pokretu. Sve ovo važi i za sticanje artikulacijskih navika, a samim tim i razvojem govora. Modeli za učenje su vizuelni i auditivni (terapeut je model) što je jako važno kod motoričkog učenja. Tretman je okretnut sticanju motoričkih veština.

Vežbe oralne praksije:

- usmeravanje vazdušne struje
- duvanje papirića
- naduvavanje obraza
- pljuckanje
- treperenje usana
- poljubac
- osmeh
- grickanje donje usne
- jezik napred u usnoj šupljini
- jezik nazad u usnoj šupljini
- jezik levo izvan usne šupljine
- jezik desno izvan usne šupljine
- dodirivanje vrhom jezika gornje usne
- dodirivanje jezikom donje usne
- oblizivanje
- dodirivanje mišića obraza u šupljini levo
- dodirivanje mišića obraza u šupljini desno
- presavijanje prednjeg dela jezika na dole (iza donjih zuba)
- presavijanje prednjeg dela jezika na gore (iza gornjih zuba)
- pokret jezika prema nosu
- pokret jezika prema bradi
- konjski kas
- coktanje
- mljackanje
- lepeza (širenje jezika preko gornjih zuba)
- palatolingvalni žleb (napet i savijen jezik sa vrhom iza gornjih zuba)
- treperenje usana i jezika
- pokretanje donje vilice dole, gore, levo desno.

Kada se dete uključi u logopedski tretman poželjno je ove vežbe izvoditi svakodnevno po 15 minuta.

Za razvoj govora i da bi dete progovorilo vrlo je bitna zrelost orofacijalne regije i njenih mišića koji pokreću gornju i donju vilicu, jezik, usne, meko i tvrdo nepce i obraze.