• Deca ponekad govore o sebi u trećem licu i to je vrlo često samo manje kašnjenje u govoru.
  • Govor u trećem licu se smatra prihvatljivim do treće godine, dok nakon toga može da ukaže i na neke poremećaje i probleme. 

"Luka hoće da jede" je sasvim obična rečenica na koju možete da se nasmejete i dati Luki da jede. Ali, postaje malo smešnija, ako tu rečenicu izgovara vaše dete – koje se zove Luka. Govor o sebi u trećem licu često je i tema humorističnih serija, pa je sasvim očekivano da vas ovakav govor deteta nasmeje i bude vam simpatičan. Međutim, da li je u redu da dete tako govori o sebi i zašto to radi?

Odgovor leži u malom, ali ne uvek i zabrinjavajućem kašnjenju u razvoju govora.

Usvajanje govora važna je prekretnica u razvoju deteta. Dečje komunikacijske veštine razvijaju se i napreduju kako deca rastu i komuniciraju sa okolinom. Međutim, ponekad može doći do kašnjenja ili stagnacije koje nam ukazuju da moramo da poradimo na tom problemu. Na primer, ako vaše dete o sebi govori u trećem licu, možda ćete morati da se posavetujete sa stručnjakom da se utvrdi razlog ovakvog ponašanja.

Ljudi govore u prvom licu, odnosno koristimo zamenicu "ja" da izrazimo svoje želje, iskustva i mišljenja. Kada dete govori o sebi u trećem licu, obično koristi zamenice "on", "ona", "oni" ili, kao Luka, lično ime kao subjekat rečenice. Ova pojava je dosta upečatljiva, a može biti uzrokovana različitim uzrocima. Evo koji su to najčešći uzroci i kako možete da pomognete svom detetu.

Govori li u trećem licu? Razmislite malo o govoru svog deteta. Možda i ne primećujete da se to događa, pa pokušajte u glavi da "prevrtite" neke izjave svog deteta: govori li najčešće u trećem licu, kao na primer "Marija želi još slatkiša", "ne želi da se okupa" ili "spava mu se?" Ova vrsta verbalnog izražavanja uobičajena je u ranim godinama, odnosno do otprilike treće godine života. Ali, sa navršene četiri godine, ovakva komunikacija može da upozori na veći problem. Ovakva komunikacija može biti deo procesa sazrevanja, ali ako je dete već krenulo u predškolsko, a i dalje tako govori, moramo se zapitati oponaša li možda ono što vidi kod kuće. Ako malo razmislite, nije neuobičajeno da detetu kažemo: "mama je umorna" ili "tata trenutno ne može da se igra s tobom". Tada postoji mogućnost da dete to jednostavno kopira.

Uzroci govora u trećem licu

Dok je ovo gore navedeno najlakše rešivo, važno je uzeti u obzir da postoje i neki medicinski uzroci koji mogu navesti decu da govore u trećem licu. To su, na primer, psihoza ili neki stepen poremećaja iz spektra autizma (ASD).

Psihoza u detinjstvu

Psihoza u detinjstvu obuhvata široku skupinu poremećaja koji imaju zajedničku osnovu: dete nije u stanju da razlikuje svoju unutrašnju stvarnost od svoje spoljašnje stvarnosti. Stoga se pogrešne percepcije, nelogične misli i fantazije uzimaju kao istinite i uzrokuju zbunjenost i uplitanje u detetov svakodnevni život. Govor o sebi u drugom ili trećem licu je samo delić simptoma koji mogu da se pojave u ovom slučaju. Dete može reći "gladan si" ili "gladan je" umesto u prvom licu - gladan sam. To može značiti da ima poteškoća s prepoznavanjem svog identiteta. Psihoze su retke kod dece i obično se javljaju u drugoj deceniji života. Međutim, neki simptomi dečje psihoze mogu biti prisutni već u uzrastu od tri godine.

Poremećaj iz spektra autizma

Poremećaj iz spektra autizma se može pojaviti u različitim stepenima i različito uticati na svako dete. Ali, govor o sebi u trećem licu, drugom licu ili s pitanjima je nešto što se često veže za ovaj poremećaj i važan je znak upozorenja. Nekad se prvi tragovi mogu primetiti već i ranije, ali ovo može biti jasan pokazatelj da postoji problem. Ako sumnjate na to, svakako se obratite stručnjaku.

Uvek se raspitajte i pitajte

Sve u svemu, razlozi zbog kojih dete može da govori o sebi u trećem licu mogu biti različiti i nisu svi jednako ozbiljni. Velika je mogućnost da se radi tek o običnom kašnjenju u komunikaciji, a možda postoji važan poremećaj koji zahteva lečenje. U svakom slučaju, stručnjaci su ti koji mogu da postave dijagnozu i upute roditelja i dete u najprikladnije intervencije. U ovom slučaju mogu pomoći pedijatar, neurolog, dečji psiholog, logoped... Ali, važno je skrenuti pažnju na to na vreme.

U foto-galeriji pogledajte i savete ruskog pedijatra o odgajanju dece:

10 najvažnijih saveta ruskog pedijatra Evgenija Komarovskog za roditelje Foto: Jenny Sturm/Shutterstock

BONUS VIDEO:

02:20
ALARM ZA UZBUNU: 7 JASNIH ZNAKOVA DA DETE TREBA KOD LOGOPEDA: Prvih 1.000 dana od rođenja deteta KLJUČNI SU ZA RAZVOJ govora Izvor: Kurir TV

Izvor: miss7mama.24sata.hr/Yumama