Nakon suđenja roditeljima dečaka koji je usmrtio decu i čuvara u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", u medijima su se ponovo pojavile teme o tome koliko je važno da deca imaju empatiju, zašto se empatija gubi i šta su okidači za agresivno ponašanje.

Dr Ranko Rajović u emisiji JUTRO na TV Prva pričao je o tome šta sprečava dete i njegov mozak da se normalno razvija, zašto ne može da kontroliše emocije i šta dovodi do manjka empatije i agresivnosti.

"Prvo je najvažnija promena okruženja. Roditeljstvo postaje jako oozbiljan posao, ali okruženje se promenilo. Ljudi ne shvataju koliko se okruženje promenilo." - objasnio je dr Rajović i dodao:

"Genetika je važna 100%, a okruženje 100%. Genetika je potencijal, a razvoj zavisi od okruženje. Okruženje jako utiče do 3, 5, 6. godine, dok se mozak intezivno formira. I ako imamo promenu okruženja koja je intezivna, brza, mi moramo da reagujemo. Imaćemo probleme da čitava generacija dece, kao da su malo slabiji i slabiji."

Kako doktor navodi, jedanko su važni okruženje, genetika i unutrašnja motivacija, ali i kretanje utiče na razvoj mozga i kontrolu emocija kod dece:

"Mozak se razvija kretanjem, duboka regija mozga se razvija kretanjem i ako one nisu dobro razvijene, imaćemo smanjenje nekih kognitivnih sposobnsoti, pa i kontrolu emocija. Biljke se ne kreću, nemaju nervni sistem, živa bića koja nemaju kretanje nemaju neurone, ko ima najrazvijeniji nervni sisitem, pa čovek. Na velikim univerzitetima u Americi objavili su da nedostatak kretanja izaziva smanjenje dubokih regija mozga, to su bazalne ganglije, može da utiče negativno na kognitivne sposobnosti."

Novo otkriće o tome šta nepovoljno utiče na razvoj mozga i emotivno stanje jeste previše vremena pred ekranom:

"Dete koje dugo gleda u ekran ima smanjenje druge regije duboke u mozgu, to je hipokampus, a bazene ganglije hipokampus će jednim svojim delom formirati amigdale, to je kontrola emocija. Ulazimo u novu patologiju, mi to ne znamo, i videćemo za 5, 10 godina šta je posledica."

Dr Ranko Rajović upozorava da previše video igrica može da utiče na to da se u detetu jave agresija i nedostatak empatije:

"Dete koje previše u video igriama, u virtualnom svetu, mi nemamo veliki uticaj ako on tamo borovi. Kako da mu pomognemo? Nekada su roditelji, dete tu na ulici igra se, mi ga vidimo, pozovemo ga ručak, večera, dete dođe... I tu su, oni su bezbedni. A šta je za roditelje danas bezbednost, da su tu da ga vide, u sobi, oni sede i onda uđu u virtualni svet. Mi ne znamo u koju su mračnu ulicu otišli, gde se oni nalaze. Kada se nešto dešava i mozak vidi, da li vidi realnu opasnost ili na ekranu opasnost, iste regije mozga reaguju. Znači taj intezivni stres koji se javi, nama pomogne da preživimo, da se spašavamo. Ali ako to traje svaki dan, 5 puta, 10 puta, 20 puta, mozak ogugla i neće da reaguje na to. Posebno agresivne igrice, ako ubija nekog, ili oni njega ubijaju, on ne shvata da je nešto opasno i mozak se brani tako što umanjuje. I tu počinje polako gubitak empatije."

"Vidimo deca idu u šumu, igraju se i u redu je, vidimo da nose neki čekić neku lopatu - šta rade... Ružan je primer, ali da ljudima bude slikovito. Vidimo da ubijaju ježeve, da li bismo im to dozvolili - naravno da ne bismo. Kada u video igricama ubijaju stotine ljudi, i njih ubijaju, mi to ne znamo. Roditelji moraju da imaju kontrolu gde se dete nalazi."

Kao dodatne probleme dr Rajović otkriva i to što se deci ispunjava svaka želja i roditelji ne dopuštaju da im ponekad bude dosadno, kao i previše vanškolskih aktivnosti:

"Drugi je problem ako se ne ispunjavaju želje, to ne valja. Treća stvar je pritisak na dete, to ne sme da se radi. Deca vole da se takmiče, ali ako je to nešto jako kompetativno, da doživi negativnu emociju, to nije dobro. imamo situaciju po školama da roditelji očekuju da dete bude najbolje. Roditelji vode dete na engleski, fudbal, na francuski, na balet, na ne znam koliko aktivnosti... To je ogroman pritisak na dete. Mozak mora polako da se razvija, da vidi taj svet oko sebe, odjednom mozak nema više vremena za obradu. Upaljuje se novi problem hiper pažnje. Imamo decu ne mogu da uče duže od 10, 15 minuta."

"Gledajte da vam dete bude spretno i okretno, da dete oseti šta je dosada, jer dete kada je dosadno mora da misli, da mašta, da aktiviora regije mozga, pod tri, nemojte detetu da ispunjavate sve želje, nemojte detetu da kupujete 100 poklona. Puno igračaka odjednom ne znači ništa. Kada ona znači, kada se ona čeka."

Doktor Rajović je istakao da misli da su dečija prava toliko narasla, da mi zbog tih prava moramo da štitimo decu od njih samih. Takođe, posebno apeluje na roditelje da kontrolišu dodir dece sa novim tehnologijama:

"Nove tehnologije, koliko god da su dobre, moramo da ispratimo, da znamo gde se dete nalazi, da bi sprečili stvari poput gubitak empatije i agresivnost. Dete koje igra pucačke igrice sa punim iščekivanjem dopamina, ono pokazuje agresivno ponašanje, sledeći je gubitak empatije. Složena je priča, ali opet posao roditelja je budite sa detetom, da znate šta radi, da im bude dosadnio, da budu spretni i okretni i to je neki pravi put da se razvija."

BONUS VIDEO:

Mama pokazala koliko je prljavo auto sedište TikTok/_amanduhh__

(Yumama/T.A.S.)