Noviji pristup razvoju dece ne polaže toliko pažnju na doba kad bi dete trebalo nešto da nauči i učini, već na kvalitet toga što je dete naučilo i koristi u svom kretanju. Svako zdravo dete će početi da koristi neku svoju sposobnost u kretanju onda kada mu bude potrebna, a roditelji će zaboraviti kada se to dogodilo jer dete tekom svog razvoja uči toliko stvari da nema smisla pamtiti baš svaki detalj.

Dete bi trebalo da propuza kad ga njegova znatiželja i želja za zadovoljavanjem potrebe upoznavanja prostora na to podstaknu. Uglavnom bebe počinju da uče da puze između sedmog i desetog meseca života, ali su individualne razlike od deteta do deteta velike.

Dete puže jer želi da se kreće i dođe do predmeta ili osobe koji ga zanimaju. Stoga, ako ga stalno držite po rukama, u stolici ili u ogradici, verojatno neće puzati jer za tim nema potrebu ili, ako je ima, ne može realizovati kretanje jer nema za to potreban prostor.

Dete počinje da savladava veštinu puzanja ako je na podu, ali tek kad nauči da održava ravnotežu u potrbušnom položaju, odnosno kada je sposobno u tome položaju potpuno da odigne jednu ruku od podloge i prenese teret na drugu ruku.

Prvo je puzanje potrbušno, odnosno reč je o 'gmizanju' ili 'vojničkom puzanju'”, a pri takvom kretanju dete se ne odiže na kolena.

Potom se iz tog puzanja razvija četvoronožno puzanje sa osloncem na ispružene ruke i kolena, a neka deca se radije kreću sedeći i menjajući položaj sa jednog boka na drugi bok. Tehnika puzanja zavisi od toga koliko su im ručice snažne, mogu li lako otvoriti dlanove i osloniti se na podlogu, jesu li nožni mišići još povišenog ili smanjenog tonusa, jesu li prvo naučili da izdignu guzu ili su slučajno otkrili da se i vožnjom po pelenama može vrlo uspešno kretati.

Ne treba se, kao roditelj, puno brinuti oko stila puzanja svoje bebe jer su sve to prirodni načini puzanja.

Zašto je puzanje važno?

Puzanje je važno jer omogućava detetu upoznavanje sa okolinom u uslovima koji su laganiji i sigurniji nego kada je na nogama. Puzanje detetu daje osećaj položaja tela u prostoru pri kretanju, daje mu sigurnost i iskustvo o položajima tela pri kretanju. Daje mu mogućnost odlučivanja kuda će ići i šta iskusiti.

Deca koja su puzala lakše i brže prohodaju, stabilnija su i sigurnija u prvim samostalnim koracima, ređe padaju jer su puzeći naučila dobro da se kreću u prostoru.

Dete možete motivisati da brže propuže tako što ispred njega stavljate nešto za čim će krenuti jer se kretanje događa iz radoznalosti. Ipak, dok većina dece ipak propuže u jednom delu učenja kretanja, neka ne pužu i ne žele to – i sve je to normalno i ne ostavlja nikakve posledice po detetovu kasniju motoriku.

yumama/roditelji.hr