Ustajem tog 12. juna 2008. i stavljam kafu. Puca mi vodenjak. Hvata me panika. To mi je bilo treće dete i znala sam da nešto ne valja. Odlazim u Kruševačku bolnicu i moj doktor mi saopštava da se otkucaji srca čuju, ali da će, s obzirom da je 25. nedelja trudnoće, nastupiti spontani pobačaj. Smeštaju me na ginekologiju i u 15h uključuju indukciju.

Sama, u bolničkoj postelji i bez ičijeg prisustva, rodila sam dečaka u 15:30. Tada je došla doktorka, sa dve medicinske sestre. Tražila sam da vidim bebu pre nego što je odnesu. Pokazale su mi je. Bila je sićušna. Ispuštala je neki zvuk - plakala je poput mačeta.

Kasnije je došla doktorka koja je pedijatar i rekla mi da beba ima 650 grama i da je duga 30 cm, da nema izgleda da će ostati živa. Molila sam da ga pošalju za Beograd. Nisu hteli, jer su se plašili da će prestati da diše.

Međutim, dr Desa, jedina osoba kojoj je bilo stalo i kojoj se ovom prilikom zahvaljujem, je rešila da ga ipak pošalje na Institut za neonatologiju. Beba je disala do tamo, a onda je krenula borba. Sepsa, veštačka pluća 58 dana, laser operacija oba oka, obostrane kile, krvarenje u pozadini mozga i još mnogo toga. Četiri meseca je proveo na intezivnoj i još mesec dana na odeljenju. Dijagnoze: cerebralna, slepilo, astma.

Izveli smo ga iz bolnice sa pet meseci, sa 2.400 grama, nismo znali da li će videti, prohodati, progovoriti.Još dugo smo vodili borbe i dan danas idemo na kontrole, ali sve je to sitno u odnosu na prognoze koje su bile.

Naš Spasoje, to ime smo mu dali jer se rodio na Spasovdan, danas ima 10 godina, odličan je učenik, normalno, brzo, nestašno dete. On je naš borac, heroj. Zahvaljujemo se odeljenju i osoblju Instituta za neonatologiju bez njih ne bi naš Spasoje bio ovo što je danas. Najveću zahvalnost dugujemo doktorki Desi, pedijatru na porodiljskom odeljenju Kruševac. 

Mama

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.