Tokom istraživanja uporedili su grupu sa dvadesetero devetomesečnih beba koje su učile da reprodukuju muzičke ritmove udarajući rukom o bubanj, sa 19 njihovih vršnjaka koji su se istovremeno igrali drugim igračkama, poput automobila ili kockica.

Naučnici su ustanovili da je aktivnost delova mozga zaduženih za prepoznavanje vokalnih i muzičkih tonova - auditivnog korteksa i prefrontalnog korteksa kod dece iz muzičke grupe bila veća nego kod onih koji su se igrali kockicama i automobilma. Obe moždane regije su važne za koncentraciju i održavanje pažnje.

"Ovo je prvo istraživanje sprovedeno na sasvim maloj deci koje upućuje na to da izloženost ritmovima muzike u ranom životnom dobu može poboljšati sposobnost prepoznavanja jezičnog ritma", objasnila je naučnica sa Instituta za učenje i nauku mozga sveučilišta u Vašingtonu, Kristina Zao, koja je vodila istraživanje.

"Stimulacija muzikom u ranom životnom dobu ima dugoročno bolji učinak na kognitivne sposobnosti", rekla je Zao.

"Da bi bebe progovorile najpre moraju naučiti da prepoznaju tonove i ritmove", objasnila je autorka istraživanja Patricia Kul, objasnivši da je sposobnost percepcije zvuka važna kognitivna sposobnost i da mogućnost njenog ranog poboljšanja ima dugoročan učinak na učenje.

Jezik, poput muzike ima snažne ritmičke karakteristike, ističu naučnici. Tako ritam slogova pomaže u razlikovanju zvukova i omogućava da se razume ono što neko govori. A mogućnost uočavanja razlika između zvukova pomaže bebama da pre nauče da govore.

Da bi to dokazali naučnici su tokom mesec dana organizovali 12 petnaestominutnih druženja dvadesetero dece u laboratoriji zajedno sa roditeljima koji su vodili i nadzirali njihove aktivnosti. Roditelji su u ritmu trotaktnih dečijih pesmica udarali ritam. Nedelju dana po završetku muzičkih radionica, roditelji su kod sve dece iz muzičke grupe primetili snažnije moždane reakcije, koje su pokazale da te bebe bolje prepoznaju promene ritma nego deca iz druge grupe.