Iako stručnjaci dugo preporučuju roditeljima da se svojim mališanima obraćaju kao odraslima kada one počnu da "guguču" i "brbljaju", nedavno sprovedeno istraživanje naučnika Univerziteta u Ajovi i Univerziteta u Indijani pokazalo je da ni odgovaranje bebi brbljanjem nije bez efekta. Štaviše, upravo bi ono moglo biti tajna razvoja govora.

Ovi nalazi se kose i sa nedavnim zaključkom stručnjaka da je sposobnost za verbalnu komunikaciju urođena i da to roditeljski odgovor ni na koji način ne utiče na razvoj govora kod dece.

Kako ističu autori studije, nije važno samo da roditelj odgovori bebi na gugutanje.

"Radi se o tome kako majka odgovara", napomenula je Džuli Gros-Luis i objašnjava da je neophodno da se bebi stavi do znanja da je i ona sposobna za komunikaciju.

Naučnici su posmatrali interakciju između dvanaest majki i njihovih osmomesečnih beba tokom slobodne igre. Istraživanje je trajalo šest meseci, a svaka sesija posmatranja održavala se u trajanju od po trideset minuta.

Rezultati su, pišu strani mediji, pokazali da je "brbljanje" beba napredovalo. Kako je to moguće?

"Autori kažu da je brbljanje postalo dovoljno 'sofisticirano' da ti zvukovi majkama više liče na reči", objašnjava Dejli Mejl, što znači da su majke na neki način razumevale šta bebe pokušavaju da kažu.

Studija dalje ukazuje na to da mališani s kojima majke pokušavaju da kominuciraju bolje napreduju u razvoju govora i, uopšte, bolje uspostavljaju kominikacione veštine. S druge strane, bebe majki koje se nisu naročito trudile da razumeju "reči" svojih mališana nisu u toliko meri razvile svoju sposobnost govora.