Jelena Veljača je nedavno naišla na kolumnu jedne novinarke koja je napisala tekst o tome kako je "užasno što ljudi fotografije svoje dece objavljuju na društvenim mrežama" i da to "treba zakonom zabraniti" i da joj je "posebno odvratan hashtag #workingmom koji neke "glupače" koriste kako bi izdigle sebe iz mase onih žena koje rade ali nemaju decu pa nisu posebne".

Kao odgovor na ovu provokaciju, poznata hrvatska glumica je napisala tekst pod nazivom Momshaming (što u prevodu znači - ismevanje majki), koji je objavljen na hrvatskom portalu Buro247.hr

Prenosimo Jelenin tekst u celosti:

"Tu je kolumnu, napisanu stilom domaćeg zadatka iz strukovne srednje škole, podelila je jedna djevojka koja isto nema dece, baš se posebno odnosila na nas majke koje rade, pa je tako, doplovila do mene, jedne ponosne #mamekojaradi. Šta je to sa nama, mislimo da smo posebne jer radimo i imamo decu? Ono, kakve smo mi bednice da to koristimo u svrhe vlastite promocije! Bila sam jednako zbunjena kao i one. Ne čak time što nemaju pojma šta to znači imati dete, jer to zaista niko ne zna dok ga nema. Nego time da su, kao mlade i naoko emancipovane devojke, koje bi sasvim sigurno rekle da su feministkinje, bez punog razumevanja tog termina, nesvesne zlostavljanja u koje su se nevino, ali strastveno upustile'.

Evo da objasnim neukima što je tako posebno u tome kad mama radi, part-time ili full- time: SVE. APSOLUTNO SVE.

Ona je heroina, žrtvenica, Boginja, i vi koji nemate decu, kao što ni ja nisam imala do pre samo tri godine, NEMATE BLAGE VEZE (kao što ni ja nisam imala) kakve je ona letove na Mesec organizovala samo da bi došla na posao. Doslovno samo da bi se pojavila na radnom mestu. Nemate pojma što će se sve tokom dana dogoditi u njenom svemiru, dok ćete vi SAMO raditi, nemate pojma, kao što nisam ni ja imala, a možda bi trebalo da svi zajedno imamo pojma. Znate zašto nemamo? Jer se o posebnosti majčinstva i tome koliko.je.teško.imati.karijeru.i.biti.mama. nikad nije govorilo. Neko prosečno pitanje Gabi Novak, to da, ali pravnica na raspravi kojoj dete ima 40 temperaturu, glumica koja igra povratničku predstavu u HNK, glavnu ulogu, a dete joj je pred hospitalizacijom, to ne, to se nije spominjalo kao posebno. A posebno je. Posebno je jer paralelno radi nešto što je korisno za čovečanstvo, jer inače njeno radno mesto ne bi bilo izmišljeno, a istovremeno odgaja malog sisavca koji će učiniti sve na svetu da joj zakomplikuje život. Posebno je i zato što je dugo godina - pa očito i danas- majčinstvo bilo zadnja tvđava šovinizma - sve pod štitom "to je vaša biološka potreba", "sama si si to htela", "htela si da budeš majka, pa sad trpi, sve smo to prošle", i moj lični favorit - "moja baba je rodila na polju blizance, pokupila pamuk, i odšetala da spremi mužu večeru".

A post shared by Jelena Veljača (@jelka12) on May 11, 2018 at 1:09am PDT

Kao prvo, svaka čast baki, ali da može sad nešto reći na tu temu, verojatno bi i ona sama rekla da u pitanju nije bio nikakav pamuk, već obrada zemlje u Slavoniji, i da je NEOPISIVO NEPOŠTENO PREMA ŽENAMA bilo upravo to da su se odmah nakon porođaja morale vraćati na fizički posao, ostavljajući svoju rođenu decu na milost i nemilost sudbini, pa su tako mnoge bake pogubile decu, zdravlje i živote. Tako da, prestanite tu jadnu baku uvlačiti u sve rasprave o majčinstvu danas. Posebno je to licemerno dok se koristite internetom. Posebno je i zato što jako malo žena zaista radi, ili može da radi nakon što se porodi, neki posao koji nije u svrhu čiste egzistencije, pa kad neka devojka koja drži do karijere napiše heštag #workingmom, i prikaže sebe kako doji dok organizuje venčanje ili pred nastup, poput pevačice Pink, mislim da bi joj trebalo aplaudirati, a ne masakrirati je. Svaki, naime, vid popularizacije ženskih prava i dostignuća, što radnih, što majčinskih, trebale bismo, barem mi sestre, pozdravljati aplauzom, ali to izostaje.

A post shared by Jelena Veljača (@jelka12) on May 3, 2018 at 12:12am PDT

#dugenoge, #workhardplayharder, #ibiza, #viškoljeto2018, i slični heštagovi smatraju se društveno prihvatljivima i izuzetno cool. (Nemam ništa ni protiv jednoga, volim i Vis i partije, a na Ibizu ću valjda jednom otići, power to everyone ko ima kuću što na Visu što na Ibizi, ali power to me, takođe, što sam uspela da dojim petnaest meseci i vodim produkciju u isto vreme!) Nije reč ni o čemu drugome nego o momshamingu, trendu koji je sve prisutniji kako je i majčinstvo sve prisutnije na društvenim mrežama, a trebalo bi, pretpostavljam, biti skriveno u skromnim budoarima, zajedno s dojenjem, pelenama i rezovima nakon carskog reza. Dok su teretana, fudbalske ikone, i kafanske Barbi devojke zakon.

Urednica me je zamolila da napišem nešto i o činjenici kako je Kajli Džener proglašena lošom majkom jer je par meseci nakon porođaja otišla na kultni muzički festival Coachellu. Trebalo je, čini se, da kod kuće krvari postiđena u kadi i jede jedan za drugim Monte puding i NI SLUČAJNO objavi sliku bebine flašice na Instagramu JER KOGA TO ZANIMA? (Mnoge ljude, npr. mene, ne zanimaju mišići, ekstremni sportovi i citati Đorđa Balaševića, pa ćutim i lajkujem ili samo ćutim). Trebala je biti u trenerci i nesrećna, jer društvo samo takvu ženu nakon porođaja može podneti. Bez šminke, neobrijanih pazuha, ljubomornu na svog muža koji nije promenio nijednu pelenu jer mu se to gadi - barem takvu, kad već nije na polju pamuka ili u Lici uz krave. Momshaming tu ne staje. Zašto slikamo dojenje, fuj. No, kad moji gej prijatelji stave polugole fotke s Mikonosa, to je druga vrsta grudi. (Volim gole slike s Mikonosa, bring it on). Verujte mi, da se SLUČAJNO iko usudi da napiše išta toliko seksitičko, šovinističko ili bezobrazno o bilo kojoj drugoj skupini ljudi, toliko ranjivoj kao što su mlade majke - na primer, o časnim sestrama, homoseksualcima, transseksualcima, Romima, migrantima, digla bi se na noge pobuna liberalnih građanskih udruženja, pozivali se (s pravom!) na slobodu različitosti i upozoravali na govor mržnje, ali kad neka majka stavi fotografiju svog deteta na Instagram jer joj je to centar sveta, onda kolumnisti svih zemalja mogu da pišu o tome koliko je jadna, patetična i željna pažnje.

A post shared by Jelena Veljača (@jelka12) on Apr 28, 2018 at 3:51am PDT

Ova konkretna bi nas i zakonom zabranila.

Dok nisam rodila decu, ni ja to nisam kapirala. Zaista. Jednom sam se prilikom izvinila prijateljici jer nisam razumela koliko je teško ostavljati dete i otići na snimanje (bolnicu/banku/poslovno putovanje). Isto tako je sasvim OK ostaviti dete baki za vikend i otputovati, s mužem, prijateljicom, sestrom, sama. (Ovo poslednje tek trebam učiniti, ali žudim za tim). Majčinstvo je moćno, nije obično, nije svakodnevno, i ne bi trebalo biti sramotno, nikada, jer, kako da vam kažem, od njega zavisi budućnost naše rase. Uostalom, ne bi trebalo biti sramotno kao ni svaki drugi životni izbor koji ne vređa ili ne ugrožava druge. Društvene mreže zaista jesu pokvarene, često su površne i današnjica im daje previše za pravo, ali u jednoj su sferi dušu dale - ne mogu se više stavljati mame po strani. Bilo koje mame. One koje izlaze, one koje ne izlaze, one koje doje, one koje ne doje, one koje se fotkaju, one koje se ne fotkaju, samohrane, višestruke, mlade, stare, uplašene, opuštene, hipi, kontrol-frikovi, domaćice, karijeriste, working moms."

Reakcije na Jelenin tekst bile su prilično iznenađujuće, a dominirali su negativne komentari, poput:

"... Ova žena stvarno ne shvata zašto su ostale žene (pa i majke) prozivale taj njen heštag? Stvar je u tome što se ona tooooooliko glorifikuje u odnosu na ostale žene koje imaju decu. Sigurna sam da bi većina nas veličalo svoje majke radi svega što su bile u stanju da učine sa nas nekoliko u klasičnim poslovima gde se vratiš rastrzan nakon celog dana. Ali kad neko toliko veliča sam sebe je, paaa, poprilično smešno".

"I naše majke pre 20 godina su radile, odgojile savršeno normalnu decu i nije im trebao nikakav heštag niti objavljivanje deteta s temperaturom na društvenim mrežama. Lakrdija od teksta".

A kako vi komentarišete ovaj Jelenin tekst?