Razvojna displazija kuka je često oboljenje u čijoj osnovi je kompleksan poremećaj razvoja i rasta koštano-zglobnih i mišićno-tetivnih struktura zglobova. U zavisnosti od uticaja endogenih i egzogenih faktora, urođena malformacija kuka može biti u vidu displazije, subluksacije i luksacije ili kombinacije ovih stanja.

Kod displazije kuka, što je nedovoljna razvijenost delova zgloba (veličina, oblik, položaj i međusobni odnos glavice butne kosti i acetabuluma, zrna okoštavanja se kasnije javljaju), displazija acetabuluma znači da je čašica nezrela, plitka i može doći do subluksacije ili dislokacije glavice butne kosti.

Kod potpunog iščašenja, luksacije kuka, radi se o dislokaciji glavice femura u odnosu na čašicu zdelice (acetabulum) i nema međusobnog kontakta ovih zglobnih površina.

Prelaz između potpunog iščašenja i normalnog kuka je poluiščašenje ili subluksacija kuka.

Šta uzrokuje iščašenje kukova kod beba?

Kod novorođenčadi u našoj sredini ovo je relativno čest deformitet i kod devojčica je za oko sedam puta češći nego kod dečaka. Uzroci su uglavnom nepoznati, naslednost se navodi u oko 20 odsto slučajeva kao indirektan faktor i karlična prezentacija ploda je čest uzrok.

Kako se otkriva ovaj deformitet?

Rano otkrivanje i rano lečenje predstavljaju osnovne principe u pristupu ovom problemu i u njegovom rešavanju treba da koordiniše čitav tim stručnjaka zdravstvene struke. Zbog velikog značaja ranog otkrivanja, sva deca uzrasta dva do tri meseca se pregledaju putem ultrazvuka i posmatra se da li postoje zrna okoštavanja, odnosno, koštani elementi.

Kako se leči razvojna disfazija kukova?

Terapijske procedure podrazumevaju konzervativno lečenje: široko abdukciono povijanje, gaćice za profilaksu i terapiju, fleksibilne abdukcijske šine, modifikovani abdukcijski aparati, vertikalna i horizontalna trakcija, gipsani zavoji, Pavlikovi remeni, u zavisnosti od stepena urođene malformacije i uzrasta odojčeta. Ponekad je potrebno i operativno lečenje. 

Koje vežbe su korisne kod iščašenja kukova?

Sa vežbicama se počinje odmah nakon otkrivanja deformiteta, odmah po rođenju ili u slučajevima displazija i lakših oblika iščašenja kada se izvrši prva kontrola UZ-om. Cilj kineziterapije je postizanje stabilizacije glavice femura u acetabulumu. Rade se pasivne vežbe razgibavanja zgloba kuka i istovremeno se jača pelvifemoralna i pelvitrohanterna muskulatura. Vežbice se rade što češće, bar na dva sata, a nakon vežbi noge se pozicioniraju pomoću ortopedskih gaćica ili širokog povijanja i dete se stavi na stomak jer je tako efekat bolji. 

Vežbice treba sprovoditi od rođenja bez ikakve dijagnostike jer doprinose pravilnom razvoju kukova i kod dece kod koje nije dijagnostikovan nikakav deformitet. Produbljenje čašice, istegnuti mišići i ligamenti i ojačani mišići su jedan od preduslova za pravilan i stabilan hod.