Rođenja deteta je svakako najsrećniji trenutak u životu roditelja. Međutim, postoje i neke neželjene i manje lepe situacije koje mogu pratiti ovaj dugoočekivani događaj. Jedna od njih je i neonatalna sepsa.

O kakvoj vrsti komplikacije je reč?

Zapravo radi se o generalizovanoj infekciji koja je potvrđena pozitivnom hemokulturom. Javlja se u prvom mesecu života i podrazumeva prisustvo bakterije u krvi, uz simptome i znake izazvane prisustvom uzročnika u organizmu. Rana sepsa je po pravilu posledica intrauterine infekcije, dok su za onu koja se javlja kasnije odgovorni mikroorganizmi iz sredine.

Ko su najčešći izazivači infekcije?

Neonatalnu sepsu može uzrokovati: Streptokok (grupe A, B, enterokok, viridans), Stafilokok, Listerija, Ešerihija koli, Pseudomonas, Hemofilus influence.

Takođe, povećan rizik potiče od majke (socio-ekonomski uslovi, prevremeni porođaj, prevremeno pucanje plodovih ovojaka, febrilnost, akušerske intervencije itd.), ali i od ploda (slabija ocena na rođenju, vitalne funkcije, prevremeno rođenje, zastoj intrauterinog rasta, zamućena plodova voda).

Koji su simptomi ove bolesti?

Dete nije dobro, može se javiti temperatura ili hipotermija, slabo uzima obroke, bljucka, povraća, bledo je, koža je hladna "marmorizirana". Kasnije beba može postati modra, tahikardična ili bradikardična, otežano diše, postaje letargična, hipertonična ili hipotonična. Uz ove mogu postojati i znaci primarne ili sekundarne zahvaćenosti organa (konjuktivitis, infekcija pupka, promene po koži, upala uha, pluća, apsces, meningitis).

Dijagnoza - vreme je najbitniji faktor         

Pri postavljanju dijagnoze mogućnost ranog i brzog otkrivanja je sporija od njenog sve ubrzanijeg toka. Osnov dijagnoze čini bakteriološka obrada krvi. Obično se uzimaju dva uzorka krvi iz različitih vena u razmaku od po 30 minuta. Takođe, treba obraditi i likvor, urin, stolicu i druge sekrete.

Terapija sepse mora biti sveobuhvatna

Dok se čekaju preliminarni rezultati, potrebna je hitna primena lekova (iskustveno antibiotik, odmah po uzimanju uzoraka), a zatim i suportivna terapija (transfuzije, nadoknada tečnosti i elektrolita, regulacija metaboličkih potreba i kalorijskog unosa).

Iako se radi o izuzetno opasnom stanju za novorođenče, napredak medicine i neprocenjiva stručnost i iskustvo lekara daju joj dobru prognozu. Sama prognoza sepse je vezana za prouzrokovača, težinu kliničkog toka bolesti i stepen gestacije.