Dijagnoza kondiloma se postavlja rutinskim kolposkopskim pregledom i Papanikolau (PA) testom, biopsijom i tipizacijom virusa - da bi se stekao uvid u njihov onkogeni potencijal (mogućnost izazivanja malignog procesa). Tom prilikom se prate i premaligne promene na grliću (ako već postoje), u cilju adekvatne terapije.

Lečenje - prezervativ je obavezan

Potrebno je lečiti oba partnera, uz obaveznu upotrebu prezervativa, čak i nekoliko meseci nakon terapije. Međutim, strpljenje pacijenta i prihvatanje činjenica omogućava lakši pristup terapiji, uz minimalne nelagodnosti. Često se započinje praćenjem infekcije pod kontrolom kolposkopa na tri meseca, kada se radi i PA test, ali je ovo rezervisano za blaže oblike infekcije i za mlađe uzraste, gde je stopa samoizlečenja oko 60 odsto.

Uklanjanje kondiloma

Najuspešnija metoda lečenja je fizičko uklanjanje vidljivih kondiloma i okolne površne regije, uz naknadnu primenu hemijskih sredstava. Koliko god da ovo zvuči zabrinjavajuće, treba imati u vidu da je u pitanju neophodna procedura tokom “povratka” pacijenta u “mirne” vode i bezbrižan seksualni život.

Od fizičkih metoda, najuspešnije su laser-vaporizacija (uklanjanje virusnih promena) i vaporizacija radiotalasima. Metode se baziraju na uklanjanju površnog sloja (epitela) inficirane kože i sluzokože visokom temperaturom, čime se u potpunosti odstranjuju i virusi.

Intervencija se radi uglavnom u lokalnoj anesteziji, i to nakon završetka menstrualnog krvarenja, tako da pacijentkinja nema razloga da bude zabrinuta zbog “bolnosti” intervencije. Kući se odlazi veoma brzo nakon intervencije, higijena se održava na uobičajeni način, a sa seksualnim životom može da se nastavi nakon četiri do šest nedelja. Dodatna hemijska sredstva u obliku krema ili masti (podofilin, interferoni i slično), koja se aplikuju nakon intervencije, uništavaju preostale virusne partikule (čestice).

Tegobe se brzo povlače

Kao rane komplikacije bilo koje od izabranih metoda, navode se: pečenje pri mokrenju, slabi bolovi pri sedenju, pojačan i izmenjen vaginalni sekret, otok spoljašnjih polnih organa, bol i pucanje sluzokože pri seksualnom odnosu u kasnijem periodu. Pažljiv doktor će na vreme da objasni mogućnost pojave ovih tegoba, tako da ih treba očekivati i lečiti lokalno - mastima ili vaginaletama, nakon konsultacije sa doktorom. Sve ove tegobe bi trebalo da se povuku za dva, tri meseca bez primetnih posledica.

U trudnoći se takođe sprovodi terapija, ali uz maksimalan oprez.

Kada je u pitanju infekcija kod muškaraca, klinička slika je veoma slična. Primenjuju se iste metode lečenja, ali malo prilagođene muškoj anatomiji.

Dr Darko Radovanović, spec. ginekolog-akušer