Ukoliko ste to primetili, možemo da kažemo da ste u pravu što ste svesni te detetove navike i što vam ona okupira pažnju i na neki način vas zabrinjava. Odnosno, ta navika vašeg deteta vas poziva da se bavite njome, tačnije, da se bavite vašim detetom. 

Dete je promenilo ponašanje

Kao i mnoga druga specifična ponašanja deteta i ova navika može služiti detetu samo da privuče vašu pažnju i da vam saopšti: „Tu sam, trebaš mi, imam nešto da ti kažem, ali ne znam kako." Ili: "Šta još treba da uradim pa da shvatiš da mi nedostaješ?". Ovo je samo jedno od tumačenja ove prisilne radnje. Možemo pretpostaviti i da je grickanje noktiju ili onikofagija način da se dete izbori sa nekom situacijom koja je za njega frustrirajuća ili ugrožavajuća na neki način i u kojoj se oseća nesigurno, nezaštićeno. Ovu nervoznu naviku u tom slučaju može da ponavlja zbog osećanja teskobe, neznanja kako da se izbori sa novo nastalom situacijom ili uznemirenošću (anksioznosti). Grickanje noktiju može biti povezano i sa nekim drugim poremećajima, kao što je sindrom hiperaktivnosti, ili trenutnim dešavanjima u porodici pa se tada udruženo često javlja i problem sa pisanjem, čitanjem, mucanjem, ne razumevanjem Mama i tata se razvode, tata tuče mamu ili tata pije a mama puno radi i nikada nije kod kuće ili stigao je novi član porodice, mama je donela bebu iz bolnice - sve ovo možda muči vaše dete i uzrok je zašto ono gricka nokte jer ne razume situaciju, nije mu jasno zašto je to tako a vi mu niste na vreme objasnili. Ako se ne rešava na vreme, ovaj problem postaje mnogo veći - dolazi do povlačenja deteta u sebe, pojave agresivnosti ili opsedajuće radnje koja se zove grickanje noktiju.

Šta je uzrok grickanja noktiju?

Grickanje noktiju može pratiti problem u učenju koji se ogleda u lošim strategijama učenja i problemima u čitanju i pisanju, lošem pamćenju diktiranog teksta (diktat u školi), kada dete zapamti dve od tri reči i tada gubi dalji tok pisanja. Roditelji tada primećuju da dete ima problem u usvajanju školskog gradiva, gde se navika grickanja noktiju udruži sa teškoćama u učenju. Dete koje doživljava neuspeh u školi prilikom usvajanja veština čitanja i pisanja svoju frustraciju može da ispolji i tako što će usvojiti ovu nervoznu i lošu naviku naviku, koja vremenom dobija šire razmere.

Kako pomoći detetu koje gricka nokte?

Svako grickanje noktiju je individualan fenomen i možemo otkriti da iza toga stoje različite dečje potrebe i osećanja. Ono što je zajedničko jeste da je ta navika jedna od prisilnih radnji i da se svrstava u emocionalne poremećaje pri čemu dete najčešće nije svesno toga što radi, kao ni toga šta ta navika "radi za njega". Detetu treba pomoći da osvesti šta radi i kako to radi. Prvi korak ka promeni jeste da postanemo svesni da naše dete ima problem i da ne zna da ga reši a rešava ga tako što gricka nokte, da postanemo svesni nečega kod nas samih, da smo možda mi uzrok tog problema (roditelj, škola) da to prihvatimo, sagledamo, uočimo, pripišemo mu značenje i osmislimo način kako da ga rešimo, a pritom da mu damo ime tj. da nađemo uzrok. Zašto moje dete gricka nokte? Zbog tog i tog razloga. Deca sve to ne mogu sama. Potrebna im je pomoć stručnjaka, logopeda, psihologa, učitelja ili roditelja. Iz ovog sledi i da nikako nije preporučljivo kažnjavati dete na bilo koji način zbog toga što gricka nokte. Dakle, pogrešno bi bilo govoriti mu kako je to ružno, kako ga sva druga deca gledaju dok to radi, kako može da se zarazi nekom bolešću i slično. Kada mu jednom skrenete pažnju na tu naviku dete će shvatiti i samo da je to nepoželjno, dakle, ono samo će već znati da to ne sme da radi, ali jednostavno nikako ne može da prestane jer ima potrebu da gricka svoje nokte. Nekad vaša izričita zabrana može pomoći detetu da trenutno prestane da gricka nokte. Pred autoritetom koji je jasan i podržavajući ono će prestati. Detetu zato i trebaju odrasli – da mu postave granice. I ta granica bilo roditelja ili stručnog lica  "nemoj to da radiš" može trenutno da urodi plodom. 

Ali šta ako dete i posle toga nastavi da gricka i to potraje? Onda je vreme da vi kao odrasli promenite princip i prilagodite strategiju. Dakle, šta još možete da uradite? Važno je da znate da ste vi vašem detetu potrebni. Dakle, budite, bivajte sa njim, provodite vreme zajedno, radite stvari zajedno. Kroz zajedničko promišljanje i aktivnosti doći ćete do odgovora. Važno je da u tome osmislite situaciju i da joj date neko značenje. Odnosno da smislite zajedničku priču kroz koju će i samo dete doći do odgovora kako to radi i čemu mu ta radnja služi. Samim tim biće sposobno da uvidi obrazac ili šemu po kojoj se nepoželjna navika ponavlja i onda će kroz značenje koje ste joj pripisali moći da je kontroliše i menja.

Ako i to ne bude dovoljno potražite pomoć stručnog tima koji će svojim pristupom i metodama, zajedno sa roditeljima, tragati za rešenjima. Ako je ta navika povezana sa problemima učenja, logoped će sa detetom raditi i na strategijama učenja i veštini čitanja i pisanja, brzini pisanja pri diktatu u školi, dok će psiholog pružati adekvatu psihološku podršku i sagledati problem iz šire perspektive.