Video sam mnogo roditelja koji su previše uzbuđeni kada su u pitanju sportski uspesi njihove dece, ali i one koji su pokazivali razočarenje ukoliko uspeh izostane. Iz tog razloga pisao sam ovaj članak.

Postoje dva načina na koja ja posmatram stvari. Prvi je ugao sportskog psihologa, odnosno iz ugla posla kojim se bavim jer mislim da moji saveti mogu da pomognu mladim sportistima da postignu svoje ciljeve uz podršku roditelja. I drugi, možda važniji, ugao oca dvojice sportista od 11 i 9 godina, sa kojima i sam prolazim taj put.

Fokusirasjte se na sam proces treniranja

Mnogi roditelji usmeravaju svoju decu na cilj. Takav pristup odvraća decu od fokusiranja na sam proces treniranja, i vrednosti koje treniranje ima samo po sebi. Kada ih usmeravate samo na cilj koji treba da postignu, to ih čini veoma nervoznima uoči samog takmičenja. Kratkoročno gledano, usmeravanje na cilj ima značaj za trenutni osećaj uspeha, ali dugoročno, usmeravanje na cilj nema nikakvu vrednost.

Na primer, većina dece koja su se kao mali veoma uspešno bavili nekim sportom i pobeđivali u juniorskim ligama, često veoma retko ili uopšte ne dođu do prve lige ili ne počnu nikada profesionalno da se bave odabranim sportom.

Ako mislite da odgajate buduću Serenu Vilijams ili Novaka Đokovića, za osam ili deset godina šanse da se to zasita desi su zaista male. Postoji šansa da posle izvesnog vremena, čak i ako je izrazito talentovano, vaše dete prosto više neće biti zainteresovano i radije će želeti da izađe sa drugarima ili će biti posvećenije uspesima u školi. U tim situacijama, za njih će ostati vredniji sami odlasci na treninge, druženja i zdrav način života, od svih pobeda koje je eventualno postizalo.

Moj savet: Nikada ne pričajte o rezultatima... nikad! Čak i ako vaše dete to traži, vi preusmeravajte razgovor i prvenstveno pričajte o svemu onome šta je vaše dete uradilo da bi postiglo taj cilj.

Foto: Shutterstock

Budite smireni na dan utakmice

Mnogi roditelji pokazuju preveliko uzbuđenje na dan utakmice. Viđao sam roditelje koji svojoj deci, ukoliko izgube, pokazuju da su razočarani. Ovi roditelji preduboko ulaze u zonu u koju ne bi smeli kada je u pitanju bavljenje sportom njihove dece, jer im šalju poruku da su ustvari važni oni i njihovo ulaganje, a ne sport.

Vi na vašu decu ne utičete gestovima, pa čak ni rečima. Deca su veoma intuitivna i osećaju ono šta vi osećate, a to je ono šta najviše utiče na njih. Tako da, ako ste veoma nervozni uoči takmičenja ili ako osećate razočarenje, ne u dete, nego se prosto dogodila neka neregularnost, vaše dete dobija poruku da su njegovi sportski rezultati vama najvažniji. Kada dete to misli i oseća onda je na njemu veliki pritisak koji 'ubija' svu zabavu koju bi neko sportsko takmičenje trebalo da ima. Video sam previše dečjih suza na utakmicama, suza koje neka deca ne isplaču za čitav život, a pogodite ko je decu doveo do tih suza?

Moj savet: Opustite se. Naravno da svi roditelji osećaju ogroman ponos kada njihova deca postignu uspeh, a osećaju empatiju ukoliko dete doživi poraz. Ali pokušajte da ostanete smireni. Ukoliko ne možete, ostanite kod kuće ili u obližnjem kafiću.

Gledajte takmičenje u 'realnom vremenu'

Danas viđamo roditelje kako na tribinama stoje sa kamerama i telefonima i takmičenje prate kroz objektiv. Ili samo prate semafor i statistiku više gledaju dete u akciji i dele sa njima njihovo uzbuđenje u realnom vremenu i sa pažnjom. Kada sve vreme snimate, deci šaljete nezdravu poruku i ne ispunjavate svoju ulogu roditelja koji je tu za svoje dete, da mu posmatraizraze lica i uživa u njegovom osmehu, jer za dete bavljenje sportom treba da bude zabava.

Moj savet: Ukoliko želite svom detetu da pošaljete pravu poruku o tome šta znači baviti se sportom, ostavite svoj telefon sa strane, smejte se i navijajte (ali ne preglasno), a posle ga nagradite sa mnogo zagrljaja i poljubaca.

Dete mora da oseti vašu bezuslovnu ljubav

Spomenuto pokazivanje prevelike radosti ili razočarenja odnosno snažnih emotivnih poruka koje šaljete deci na dan utakmice mogu imati jednu neželjenu poruku: da vaša ljubav ima uslov - a taj uslov je da oni moraju da pobede da bi vi bili srećni. Naravno da bezuslovno volite svoju decu, ali nekada im nesvesno ne šaljete pogrešnu poruku. Vaše prenaglašene emocije mogu naterati vašeg mališana da pomisli "Mama/tata me ne vole kada izgubim." Znam da vam to zvuči strašno i teško za poverovati da dete može da pomisli da ga ne volite, ali verujte da su to najčešći problemi sa kojima sam se suočavao kao sportski psiholog i terapeut.

Često dobijam pitanje od roditelja: Šta bi trebalo da kaže detetu pre i posle takmičenja?

Kao prvo, moram da vam kažem da vaše reči, nažalost ukoliko dete izgubi, nemaju magijski efekat, i šta god vi kažete nakon utakmice neće moći da im pomogne. Ali ono što im kažete pre utakmice često može biti veoma štetno.

Nemojte ih savetovati kako da igraju ili kojom tehnikom da se koriste. To nije vaš posao i nemate pravo i znanje za to (ukoliko niste i sami bivši profesionalni sportista ili trener, ali ni tada nije poželjno da se mešate u posao trenera koji vodi tim vašeg deteta).

I nikako im ne govorite:"Pobedi!" jer oni već zanju da je to cilj, a neće se stvoriti nepotreban pritisak.

Nakon utakmice ili takmičenja, svaki roditelj ima potrebu da kaže nešto svom detetu. Ono što najčešće čujem su pitanja ili rečenice: "Bio si odličan", "Da li si se zabavio?" ili, najgore, "Pobedio/la si Marka/Suzi."

Foto: Shutterstock

Moj savet: Potrebne su samo dve reči i pre i nakon takmičenja, a glase - "Volim te". To je sve što je vašem detetu potrebno da čuje od vas. Ustvari, posle takmičenja takođe je potrebno da ih pitate i da li su gladni :)

Bilo da želite da vaše detete bude profesionalni sportista, da ide na Olimpijadu, da mu sport obezbedi mesto na stranom fakultetu ili da se dete jednostavno bavi sportom zbog zdravlja, dobro obratite pažnju šta je detetu zaista potrebno u najranijem periodu bavljenja sportom.

Sve što uradite u tom ranom periodu uticaće na dalji razvoj vašeg deteta, i kao čoveka i kao sportiste. A za dete je važno da iz sporta izviče samo ono najbolje, a to su fizičke sposobnosti i zdravlje, spretnost, snalažljivost, zdravi stavovi o životu (da takmičenje treba da bude zabava, a da izgubljen meč nije kraj sveta), pozitivne navike i veštine kao što su odgovornost, fokus i koncentracija, sjajna iskustva kao što su druženja i putovanja i, na kraju, ljubav prema sportu.

I najvažnije, sport će od vaše dece napraviti sjajne ljude, baš onakve kakvi želite da budu.