Roditelji ponekad insistiraju na stavu da svojoj deci uvek govore samo istinu. Odnosno, veruju da će ih dete, ako mu kažu da Deda Mraz postoji, "osuditi" kada jednom shvati da to nije istina, i da im ubuduće neće verovati.

Međutim, nije tako. Sve dok ono veruje u Deda Mraza, to znači da nije spremno da prihvati istinu. Deda Mraz je oličenje dobrote, poštenja, radosti. Za razliku od roditelja, koji su ponekad skloni da decu grde i kažnjavaju, on ispunjava sve želje. Obasipa ih poklonima, a čak ih ni ne poznaje. On je neko zbog koga žele da budu dobra cele godine, neko kome pišu pisma sa željama…

Nemojte detetu uskraćivati deo detinjstva i mogućnost da živi malu bajku time što ćete mu objašnjavati činjenice. Kada poodraste, primetićete tananu razliku u njegovoj zrelosti i spremnosti da čuje "vašu" istinu.

To je prelaz iz onog vremena kada je dete pronalazilo sopstvene argumente kao dokaz za postojanje deda Mraza (na primer, vi ga pitate kako na reklami ili na ulici vidite toliko različitih deda Mrazova - zar on može da bude na toliko različitih mesta istovremeno, a dete vam odgovara da su svi oni prerušeni, a da će onaj "pravi" doći samo da donese poklone...), u vreme kada dete počinje da postavlja ta ista pitanja vama (na primer: "Kako to da irvasi mogu da lete?", "Kako se on, onako debeo, spusti kroz odžak? A šta kad živimo u soliteru?"...). Već postavljanje ovakvih pitanja govori o spremnosti deteta da čuje istinu. 

Jelena Holcer, pedagog