Od tokofobije danas pati oko 14 odsto žena, što nije mala brojka, iako su u nju uključene i žene koje se panično boje nove trudnoće zbog traumatičnih iskustava koje su doživele u prvoj ili ranijim trudnoćama. Međutim, taj strah češće pogađa žene koje nikada nisu bile trudne i koje veruju da možda nikada neće imati decu jer se panično boje da zatrudne.

Kakva su njihova iskustva i šta o tome kažu stručnjaci, pronašli smo na sajtu Mummypages.

"Prestravljena sam od same pomisli da bi u meni rastao neki vanzemaljac", izjavila je jedna od žena koja se bori sa tokofobijom.

Druge su je shvatile i podržale.

"Moja porodica jednostavno ne može da razume moj strah. Suprugu sam od početka pričala koliko se toga bojim, ali on se uporno nada da će me strah proći. Pokušala sam se rešiti tog straha, čak sam i prestala da pijem pilule, ali sad jednostavno izbegavam seks i razmišljam o tome da opet počnem da ih pijem, a da njemu i ne kažem jer sam paralizovana od straha da ću zatrudneti", ispričala je druga žena, a njen strah nije čak ni najgori.

"Ja ne mogu ni proći pored trudnice da se ne smrznem od straha", priznala je jedna mlada žena koja ne može videti trudnicu, ne može podneti ni razgovore o trudnoći jer se trese i preznojava od panike.

"Koliko god znam da je naše telo napravljeno da stvori još jedno biće, meni je sama pomisao da mi nešto raste između organa nepodnošljiva. Plašim se da moje telo to ne bi moglo da izdrži", iskreno je priznala još jedna.

Sve njih, osim paničnog straha kad pomisle na vlastitu trudnoću hvata i teskoba, a ona je ujedno i veza s time što sve više žena pati od ove fobije.

U današnjem stresnom svetu veliki je porast loših stanja kao što su depresije, stres i teskoba koji su okidač raznih fobija, pa i tokofobije.

"Drugi problem je strah od ponovne trudnoće. Tu je stanje nešto lakše jer je reč o strahu koji se može objasniti i ublažiti, ali ni taj strah se danas ne rešava kako bi trebalo. Puno je žena koje su iz nekog razloga proživele traume, neke u trudnoći, neke na porođaju pa je logično da se boje sve da to ponovno prežive. Puno takvih žena nikada više ne zatrudni", pojasnila je babica, na koju se nadovezala i terapeutkinja Rena Gough koja nažalost ima sve više posla sa ženama koje se boje trudnoće.

Neke pokazuju tipičnu nervozu i teskobu povezanu sa strahovima, a neke su zaista paralizovane, ali to su strahovi koji se mogu ublažiti i prevazići.

Žena koje je uspela da nadvlada svoj strah kaže da je jedan od "okidača" porasta tokofobnih žena taj što se u medijima o porođajiima uglavnom priča negativno. Stalno se govori o lošim iskustvima, a manje se prikazuju ona lepa. To je prva stvar koja bi trebalo da se promeni u celokupnoj društvenoj slici jer porođaj i trudnoća nisu laki, ali su vrlo često lepi i podnošljivi.

To je ono što žene sa tokofobijom moraju da shvate, a potom da otkriju čega se zapravo najviše plaše. Ženama često nedostaje dobra edukacija o tome šta sve telo može, koje im se sve mogućnosti pružaju da bi im se olakšala trudnoća i porođaj, ali je svakako najgore onima koje okolina ne razumie.

Strah se može prevazići, ali mu se mora prići stručno i ciljano, uz puno podrške i edukacije.