Epiziotomija ili rezanje međice vrlo se često izvodi u našim porodilištima kako bi se olakšao proces vaginalnog porođaja i sprečilo pucanje, prvenstveno kod prvorotkinja. Ipak, istraživanja pokazuju da se broj epiziotomija i oštećenja mekog izlaznog dela porođajnog kanala može smanjiti adekvatnom pripremom trudnice za porođaj, koja obuhvata i masažu tkiva međice i pripremu za njeno širenje.

Ovaj proces treba početi u 34. nedelji trudnoće i to svakodnevno. Perinealnom masažom povećava se elastičnost međice, što može dovesti do izbegavanja epiziotomije i neugodnog osećaja koji prati oporavak od ovog zahvata.

Žene koje su izvodile ovu masažu imale su 15 posto manju učestalost epizotomije u odnosu na one koje je nisu izvodile. Takođe, one koje su je izvodile i imale su epiziotomiju manje su se žalile na bol u području međice tri meseca nakon porođaja.

Masaža koja može doneti dobrobit budućim porodiljama izvodi se u polusedećem položaju nežnim pokretima prstiju, odrezanih noktiju i uz pomoć biljnih ulja ili lubrikanata. 

Međica se treba masirati te postepeno rastezati i opuštati desetak minuta dnevno po uzoru na proces koji se dešava kada tu prolazi bebina glava u toku porođaja, odnosno dok se ne oseeti peckanje. Važno je da taj proces protiče nežno, jer bi se u protivnom može pojaviti oticanje, i da se izbegava pritisak na uretru. Može ga izvoditi i partner uz vaše navođenje.

Ipak, perinealna masaža nije za svakoga i neće pomoći u svakom slučaju.