Žena koja je svojevremeno bila glavna sestrana jednom ginekološko-akušerskom odeljenju u Srbiji podelila je neverovatnu priču!
Pomaganje ženama da donesu na svet novi život jedan je od najplemenitijih, najlepših i najtežih poslova na svetu. Nekadašnja glavna sestra na jednom ginekološko-akušerskom odeljenju u Srbiji na društvenoj mreži X (nekadašnji Tviter) pre nekoliko godina je podelila priču koja nikoga nije ostavila ravnodušnim.
Ona je bila na porođaju žene koja se nalazila u veoma teškoj situaciji – niko iz njene okoline nije prihvatao njenu bebu jer je zatrudnela u 38. godini, u vanbračnoj zajednici. Roditelji su je se zato odrekli, od brata je dobijala pretnje, partner je nestao, a ona je odlučila da bebu ostavi u porodilištu jer nema novca da je izdržava.
Nakon porođaja nije čak želela ni da stavi bebu da na grudi, kako bi izbegla da razvije emocionalnu povezanost sa njom. Ipak, medicinka sestra koja je prisustvovala tom porođaju imala je priliu da se godinama kasnije sretne sa ovom majkom, koja je ipak zadržala dete – koje je u međuvremenu odraslo, a sestru je takav razvoj događaja i te kako dirnuo.
"Radila sam tada na ginekološko akušerskom odeljenju kao glavna sestra. Ujutru bih pre vizite obišla sve tri strane odeljenja, videla šta se dešavalo u toku noćne smene i spremila se za vizitu.
Tog jutra, kao i obično dobijem izveštaj o broju porođaja i stanju porodilja i beba. Za jednu porodilju mi prenesu da nije htela da prihvati bebu. Uđem kod nje, devojka 38 godina starosti plače. Kaže da je beba rođena u vanbračnoj vezi i da njena porodica ne želi da je prihvati, pa ona ne može da je stavi na grudi jer će se još više vezati, a mora da je ostavi. Otac deteta se ne pojavljuje.
Kažem joj da se smiri i da ću doći kod nje kada završimo vizitu. Tako i bude. Devojka mi ispriča sve, a ja joj objasnim proceduru. Opipavam osetljiv teren.
Pitam je da li ona, ako izuzmemo njenu porodicu, želi da vidi i stavi bebu na grudi. Kaže da želi - kroz suze. U teškoj je finansijskoj situaciji i ne zna kako će gajiti dete bez podrške svojih. Kažem joj da ću pozvati Centar za socijalni rad i da ćemo svi pomoći, samo da ne ostavlja bebu.
Pozovem Centar, dam podatke i zamolim ih da dođu što pre. Došli su socijalni radnik i psiholog. Razgovarali su sa njom i kazali šta oni mogu da urade da joj pomognu. Njeni je zovu, prete, ona uznemirena, plače. Uzmem njen telefon i kažem bratu koji je bio najljući da ću obavestiti policiju jer mi uznemiravaju pacijentkinju.
Ona uzme bebu u naručje, stavi je na podoj i tada sam znala da će biti sve u redu. Pojavi se njena tetka, uzeće je kod sebe. Centar je finansijski pomogao koliko je bio u mogućnosti, a mi smo sakupili neku količinu novca i na otpustu joj dali.
Spakovali smo joj neke osnovne stvari za bebu i ispratili je kod tetke.
Brzo je našla posao i živela pristojno. Posle je otišla u inostranstvo sa svojim detetom. Videla sam ih pre par godina. Ne bih je prepoznala da mi se nije javila. Dete poraslo, ona sređena, srećna", napisala je ova medicinska sestra.
Nema koga ova priča nije dirnula, a mnogi su se zahvalii i medicinskoj sestri na njenoj reakciji, te podsetili da je ponekad dovoljno samo malo podrške i nekoliko pravih reči da promene ceo nečiji život.
BONUS VIDEO:
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.