Najbrojniji među kućnim ljubimcima su psi raznih rasa, kao i mačke. Međutim, ljudi drže u svom najbližem okruženju vrlo neobične životinje, čak divlje i egzotične. Ima ih i u urbanim uslovima, u stanovima, kućama, po dvorištima. Neke od njih se  odgajaju manje-više uspešno, mada većina odgajivača neobičnih životinjskih vrsta nema ni elementarna saznanja o njihovim prirodnim, biološkim potrebama.

- Kao kućni ljubimci, drže se majmuni iz Afrike, kornjače sa Madagaskara, manji ili veći gušteri - kao što je iguana, posebna vrsta guštera iz Afrike i Australije, potom male pande, mali konji, zebre, razne vrste zmija. Ima dosta ljudi koji gaje  tarantule, velike paukove. Gaje se velike i male ribe, egzotične ribice, pirane, rečni rakovi... Sve to kod nas postoji po kućama, osim slonova i drugih krupnih životinja - kaže dr Bosa Đuričić, profesor Veterinarskog fakulteta u Beogradu i predsednik Društva veterinara Srbije.

Uspomene u prtljagu

Životinje iz dalekih područja do našeg podneblja najčešće stižu tako što ih vlasnici donose kao uspomenu na zemlju u kojoj kraće ili duže provedu jedan period života. Bez mnogo upućenosti u prirodne potrebe određene vrste, pojedinci odaberu  životinju koja u Rusiji, Australiji ili nekoj afričkoj zemlji  jednostavno može da se kupi. Donesu je, ne razmišljajući da li joj novo podneblje prija, kako se ta vrsta hrani, kako se gaji, koliko može da poraste... Regularno, javno ili tajno, skrivene - tek do mnogih kuća i stanova stižu životinje koje su vrlo kvalitetne u okviru svoje vrste, a stižu čak i primerci retkih, ugroženih vrsta.

Ljubimac za pokazivanje

Dr Bosa Đuričić smatra da jedni to rade iz pomodarstva, i u te svrhe obično služi kvalitetan, dobar konj, pas ili persijska mačka. To su vrste koje mogu da se iznesu, prošetaju, pokažu drugima. Drugi to čine iz egzibicionizma, što je slučaj sa raznim vrstama zmija, većih guštera, egzotičnih ptica, a ima čak i primera odgajanja tarantule.

- Mi, veterinari, sa tim se susretnemo tek kada takvim životinjama nešto zafali. Ili je hrana neizbalansirana, ili je količinski neadekvatna, ili kada dođe do infekcija koje vlasnik ne može sam da sanira.

Neupućeni vlasnici

Preko 90 odsto vlasnika kućnih ljubimaca je neupućeno pri izboru vrste koju unosi u kuću. Oni ne znaju da, onog trenutka kada pređe na kućne uslove, svaka životinja gubi svoju  normalnu fiziologiju života u prirodi i postaje domaća.

- Retko se razmišlja i o godinama koje će odabrani kućni ljubimac da proživi, o materijalnim izdacima za ishranu i negu, o stambenom prostoru u koji se životinja dovodi. Svakoj vrsti je potrebna bar polovina uslova u kojima je pre toga živela. Da se o tome vodi računa, niko u Beogradu ne bi gajio velikog psa,  ruskog haskija - na primer, koji na temperaturi od 40 stepeni može samo da vegetira.

Rizik od egzotičnih vrsta

Osim toga, dr Đuričić upozorava da je svaka životinja koja napušta svoje prirodno okruženje pod rizikom. Da bi postala kućni ljubimac, ona mora da se uspešno aklimatizuje, a da bi se to postiglo - vlasnik je dužan da dobro poznaje njenu biologiju.

Pod rizikom je i porodica koja se odluči na druženje sa egzotičnom životinjskom vrstom.

- Donošenjem egzotičnih vrsta u kuću, unosimo nešto što je karakteristično za područje iz kojeg stiže taj «kućni ljubimac». To su virusi, bakterije, paraziti - koji mogu da pređu na čoveka, jer vlasnik prethodno nije imao prirodni kontakt sa takvim patogenima, pa samim tim nije ni imunološki zaštićen. Time se otvaraju vrata za nove vrste zaraznih bolesti, što može da bude veliki rizik za celu porodicu.

Egzotično ili divlje

Egzotične životinje su vrste iz prirode koje su «u startu» divlje. Žive tu negde, blizu nas, ali nisu za držanje u kući! Postoje i «prave» egzotične vrste, koje ne pripadaju podneblju u kojem živimo. Čak i ugrožene vrste stignu u našu zemlju, iako je dislokacija sa određenih lokaliteta zabranjena, kao što je kod nas slučaj sa orlovima krstašima ili beloglavim supom, koji opstaju samo u dolinama Uvca i Lima, i kod manastira Mileševe. Ugroženim vrstama ne prija izmeštanje, jer samo njihovo prirodno okruženje može da im obezbedi uslove za život i razmnožavanje. One su premeštanjem osuđene na uginuće, ali se o tome malo razmišlja.

Kontejner kao rešenje

Naša sagovornica upozorava da sa egzotičnim životinjama situacije mogu da budu vrlo incidentne, da vlasnik u jednom trenutku ne zna šta će sa svojim kućnim ljubimcem.

- Na primer, kada majmun - koji se drži u kavezu, u jednom trenutku izađe i napravi haos u stanu, kreće se u lov sa puškom, ili se životinja omami, uspava i izbaci u prvi kontejner! Nailazimo i na zmije u kontejneru, ili se događa da zmija pobegne iz stana, a da vlasniku ne pada na pamet da je traži.