Autizam je složeni razvojni poremećaj koji se obično javlja tokom prve tri godine života. Mnogi stručnjaci veruju da ovaj problem nije izazvan jednim uzrokom. 

Postoje ozbiljni pokazatelji da autizam nastaje kao posledica različitih faktora koji utiču na razvoj mozga, njegovu strukturu i funkcionisanje. Ispoljava se kroz probleme u čulnom opažanju, govoru, mišljenju i razumevanju socijalnih situacija. Zbog toga se ponašanje i odnos sa spoljašnjim svetom razvija drugačije. 

Autizam može da se desi u svakoj porodici, bez obzira na rasnu, nacionalnu i etničku pripadnost, socijalni i ekonomski status i četvorostruko je učestaliji kod dečaka nego kod devojčica.  Rana dijagnostika, tretman i uključivanje u obrazovni proces su ključni za decu sa autizmom. Tako im se može pomoći da razviju svoje socijalne i komunikacione veštine, postanu samostalniji i vode ispunjeniji i produktivniji život.

Dijagnoza autizma se postavlja na osnovu posmatranja ponašanja. U ponašanju su prisutni problemi u komunikaciji što podrazumeva teškoće u razumevanju i usvajanju svih oblika komunikacije (izraz lica, gest, razvoj govora),  problemi u socijalnim odnosima koji podrazumevaju poteškoće u uspostavljanju veza sa drugim ljudima i nemogućnost prilagođavanja zahtevima sredine, ograničeni i ponavljajući oblici ponašanja koji se manifestuju kroz ponavljanje istih pokreta, radnji, reči i interesovanja i kroz težnju ka istovetnosti i otporu prema promenama.

Postoji mnogo programa za pomoć i rad za decu sa autizmom, ali nijedan nije podjednako dobar i dovoljan za svakoga! Zbog toga je bitno da u kreiranju individualnih programa učestvuje multidisciplinarni tim stručnjaka: psiholog, psihijatar, logoped, defektolog somatoped, reedukator psihomotorike, fizioterapeut, roditelji, članovi porodice i  drugi stručnjaci po potrebi.

Neke od odlika ponašanja dece sa autističnim spektrom

Nezainteresovanost

Prilaze drugima uz pomoć i podršku odraslih 

Kada im se neko obraća, ne reaguju

Koriste ruku odraslog da dođu do onog šta žele 

Smanjena mogućnost za imitativnu kreativnu igru

Predmetima se bave na stereotipan način, okreću ih, ređaju…

Ponavljaju reči onako kako ih čuju

Ne postoji interesovanje za drugu decu

Govore tako što često ponavljaju osti sadržaj

Ponašaju se jednolično

Ne uspostavljaju kontakt pogledom

Imaju neobične pokrete

Povremeno se smeju bez vidljivog razloga

Mogu da rade neke stvari jako dobro i brzo, ali ne i one koje podrazumevaju razumevanje socijalnih odnosa.

Terapija autistične dece pokretom - kineziterapija

Pokret je sredstvo koji ima cilj da zadovolji prirodnu dečiju potrebu za kretanjem kao izrazom zadovoljstva, igre, istraživanja i znatiželje, te treba usmeravati i razvijati motoričke sposobnosti deteta i pomagati mu u razvijanju sklada u senzopsihomotornom razvoju prateći mogućnosti brzine njegovog biološkog, motoričkog, emocionalnog, intelektualnog i socijalnog razvoja. Važno je i povećati adaptivne, komunikacijske i stvaralačke sposobnosti deteta u svakodnevnim situacijama i savremenim uslovima života i razvijati zdravstvenu kulturu deteta radi očuvanja i unapređivanja vlastitog zdravlja i zdravlja okoline.

Koji uslovi su potrebni za kineziterapiju?

Rekviziti i oprema za realizaciju programa moraju biti pažljivo odabrani, kako bi optimalno odgovarali postavljenim zadacima. Od posebne je važnosti primena muzike tokom sprovođenja kineziterapijskog tretmana u slučajevima kada detetu to vidno godi. Ponekad je potrebno i zamračiti prostor, ili uključiti u rad detetovu omiljenu igračku i na taj način podsticati detetovu motivaciju, saradnju i komunikaciju. S obzirom na to da su motivacija i sposobnost imitacije kod dece s poremećajima iz autisticčnog spektra neadekvatne i uglavnom retko prisutne osobine, na njihov razvoj delujemo kineziterapijskim postupcima koje sprovodimo u individualnom obliku rada ili u parovima.

Pri programiranju i planiranju rada (kineziterapije) nužno je sačiniti individualni program za svako dete, koji će uključivati i njegovo zdravstveno stanje, funkcionalne sposobnosti kardiovaskularnog i respiratornog sistema, motoričke sposobnosti, stepen teškoća u razvoju kognitivnih i konativnih sposobnosti kao i stepen teškoća u razvoju komunikacijskih i socijalizacijskih sposobnosti. 

Kako izgleda tretman pokretom?

Kineziterapijski tretman traje oko 60 minuta i podeljen je na tri velike celine: uvodni deo sata kada se radi pasivno, potpomognuto tj. ideomotorno i aktivno zagrevanje mišića i zglobova bez i sa rekvizitima prilikom kojeg se pripremaju i podižu funkcije kardiovaskularnog i respiratornog sistema za dalji napor (vežbe oblikovanja tj. zagrevanja, jačanja i istezanja) s naglaskom na uspostavljanje ugodnog raspoloženja i interakciju za dalji rad. Glavni deo tretmana kada se sve predhodno navedeno radi sa ciljem poboljšanja motoričkih sposobnosti sa naglaskom na ravnotežu i koordinaciju, održavanje i poboljšanje statodinamičkih odnosa koštano-mišićnog sistema putem ciljanih vežbi jačanja i istezanja kroz različite igre i organizacijske oblike rada i završni deo kada se rade vežbe za razvoj i poboljšanje mikromotorike, vežbe opuštanja i relaksacije, vežbe istezanja, masaža tela i vežbe disanja.

Praksa pokazuje da za svako dete moramo planirati sadržaje primerene upravo tom detetu u skladu s njegovim sposobnostima, sklonostima, mogućnostima i ograničenjima. Individualni programi su još kvalitetniji kada se svi sadržaji ne planiraju na početku uključivanja u tretman već kada nas i konkretna situacija navodi na planiranje novih sadržaja za koje smatramo da su za pojedino dete u određenom trenutku primereni pa ih tokom rada postepeno dodajemo. Da bi se ovaj program mogao sistematski i uspešno sprovoditi, tj. da bi se osigurala njegova efikasnost i svakodnevna kontinuiranost, preko je potrebna saradnja i upoznavanje roditelja s osnovama kineziterapijskog tretmana kroz određenih oblika rada kako bi i oni bili aktivni učesnici tretmana.