Broj dece kod kojih su lekari dijagnosticirali različite poremećaje pažnje (a hiperaktivnost je najčešći takav poremećaj) stalno se povećava. Smatra se da je tri do pet odsto dece predškolskog i ranog školskog uzrasta hiperaktivno a da polovina ovog broja ima simptome i kasnije u adolescentnom periodu. To znači da u razredu od 25-30 učenika bar jedno dete ima hiperkinetički poremećaj.

Šta je hiperaktivnost?

ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) jeste hiperkinetički poremećaj sa deficitom pažnje. Javlja se kod dece predškolskog i školskog uzrasta. Osnovni simptomi su: problem pažnje (dete ne može da održi pažnju na istoj aktivnosti duže od nekoliko minuta), hiperaktivnost  i impulsivnost.

Hiperaktivna deca su stalno u pokretu i veoma teško uspevaju da se koncentrišu na jednu aktivnost. Odaju utisak da rade nekoliko stvari uporedo, ali ne uspevaju nijednu da završe do kraja. Ne "drži ih mesto" ni kada se događa nešto što ih zaista zanima (na primer, žele da odgledaju neki film ali kada on počne ne mogu da izdrže ni nekoliko minuta mirno ili se žale da su gladna, ali čim sednu za sto, ustaju). Brzo odustaju od traganja za rešenjem, a svaki spoljašnji stimulans iz sredine im lako omete pažnju. Takođe, imaju problema sa sitnom motorikom (vezivanje pertli, zakopčavanje dugmića…) U njihovom ponašanju česte su promene raspoloženja koje idu od jedne do druge krajnosti. Izraženi su napadi besa čak i pri najmanjem neuspehu ili ukoliko njihove potrebe nisu trenutno zadovoljene, kao i veliko pomanjkanje tolerancije prema drugima. Upravo zato, retko uspevaju da ostvare socijalne kontakte sa drugom decom jer je njihovo ponašanje uglavnom destruktivno kako prema igračkama i drugim predmetima, tako i prema drugoj deci. 

Dijagnostika. Mnoga deca u ranom detinjstu imaju opisane simptome, u sklopu normalnog razvoja, ali nemaju ADHD. Za to je neophodno ispitivanje i precizna dijagnostika. Dijagnoza ADHD se postavlja na osnovu prezicno uzetih podataka od roditelja, nastavnika ili vaspitača tj. svih onih osoba koji su u neposrednom kontaktu sa detetom. Zašto? Veoma je važno da se odredi da li dete ovakvo ponašanje pokazuje u svim socijalnim situacijama ili samo u pojedinim. Naime, nestašluk samo u kući ili samo u vrtiću, obično ne ukazuje na poremećaj hiperaktivnosti. 

Šta je ono što vi možete učiniti za svoje dete? 

  • Informišite se o tome šta je ADHD 
  • Ukoliko sumnajte da vaše dete ima ADHD obratite  se lekaru.
  • Obratite pažnju na sledeće: