Postoje mnoge aktivnosti koje možete raditi u kuhinji zajedno sa svojim detetom a koje mogu biti izuzetno stimulativne za razvoj

Kuhinje su deci zanimljiva polja za igru. Iako obično volimo da tamo ne borave zato što nam se čini da postoji previše stvari kojima mogu da se povrede, zanemarujemo činjenicu da, ako im se pruži prilika da učestvuju u nekoj aktivnosti umesto da po kuhinji besciljno tumaraju, možete smanjiti šanse da dođe do povrede a istovremeno, možete im pružiti dragoceno iskustvo iz kojeg će nešto novo naučiti, uvežbati svoje veštine i zabaviti se.

Deci obično najviše pažnje u kuhinji privlači posuđe i često im je zanimljivije više od svih igračaka koje imaju. Oni vide mamu koja koristi šerpe, lonce, tanjire, šolje i escajg u svakodnevnoj pripremi obroka i žele da imitiraju ono što ona radi. Da biste zadovoljili detetovu potrebu za ispitivanjem novih aktivnosti, oblika i zvukova evo nekih predloga kojima možete zaokupiti pažnju vašeg mališana dok kuvate znajući da on u isto vreme radi jednako važan posao - bogati svoja iskustva i otkriva svet oko sebe. Primetićete da su različite vežbe namenjene različitim uzrastima jer zahtevaju različite stepene razvijenosti različitih sposobnosti. Međutim, dete na uzrastu od 5 godina bi sve ove vežbe (igre) govora i jezika, mišljenja i psihomotorike.

Znajući svoje dete i  njegove potrebe, afinitete, pokušajte da ove vežbe prilagodite njegovom trebalo da može da izvede.

1. Šerpa kao bubanj

Odličan materijal, naravno, ukoliko vam ne smeta malo buke. Dajte detetu neku staru šerpu ili lonac i dve varjače ili kašike. Pokažite mu kako može lupajući o šerpu sa obe ruke da proizvodi zvuk i pustite ga da pokuša da imitira. Kasnije možete da zajedno lupate u određenom ritmu (na primer u ritmu pesmice “Na kraj sela žuta kuća“) koji dete može da isprati. Na ovaj način on vežba koordinaciju ruku, naizmenično korišćenje obe ruke i sposobnost da reprodukuije zadati ritam.

2. Od kuhinje do dnevne sobe, i nazad!

Složite na poslužavnik plastične tanjiriće i šoljice i dajte detetu da nosi od kuhinje do, na primer, stola u dnevnoj sobi (od tačke “a” do tačke “b”). Jasno mu stavite do znanja šta tražite od njega i dajte mu nalog „da stavi na sto“. Da bi uradilo dati zadatak dete mora da isprati određenu putanju i da se kreće ka zadatom cilju uvežbavajući prostorne odnose, ravnotežu, vizuomotornu koordinaciju, koordinaciju ruku i nogu.

3. Sve šoljice desno, svi tanjirići levo!

Stavite sve plastično posuđe na jedno mesto i dajte detetu zadatak da ih rasporedi na određeni način. Na primer, sve čaše desno, sve tanjiriće levo. Možete igru učiniti složenijom tako što ćete dodati u zadatak raspoređivanje po bojama ili po veličinama (“Sve velike šolje stavi sa desne strane, sve male šolje sa leve strane”, “Desno stavi samo čaše crvene boje”) Ovakve vežbe odlične su za pažnju, za klasifikaciju ali i za sazrevanje lateralizacije, osvešćivanje prostornih odnosa, kroz rad na pojmovima desno i levo.

4. Postavljanje stola

Evo aktivnosti koja će vam doneti i malo pomoći od strane mališana. Napravite od toga igru. Stavite sve “elemente” odnosno, pribor na sto i onda kažite detetu da pažljivo sluša vaše uputstvo. Na primer: “Uzmi jedan tanjir i stavi ga tamo gde sedi tata. Desno od tanjira stavi kašiku, a viljušku stavi levo”). Ovakva igra je odlična za upoznavanje dece sa prostornim odrednicama desno i levo, čije je shvatanje i primena neophodno za savladavanje čitanja, pisanja i računanja.

5. Ruke u testu

Kada mesite testo, eto idealne prilike za učenje. Osim što vam deca mogu pomoći dok izrađujete testo, možete ih učiti da otiskuju različite oblike (krug, zvezda, srce, cvet), ali i da ih sami prave (loptice, šare, pletenica, perece) - što je složeniji oblik, angažuje se više sposobnosti. Možete koristiti rekvizite kao što su oklagije, modle, viljuške, drveni pečati. Oblikovanje testa izuzetno opušta, a dete uz to povećava svoju manipulativnu spretnost, poboljšava koordinaciju oko-ruka, uči nove pokrete i razvija svoju maštu. Ako u testo ubacite i boju za kolače, čitav proces će biti još interesantniji deci.

6. Kuvajmo zajedno!

Kada pratite neki recept vi čitajte, a dete može da ubacuje sastojke. Na ovaj Način dete uči da prati zadati redosled, što je osnova za učenje čitanja i pisanja. Osim toga, otvaranje kesica, otvaranje tegli pogoduje razvoju fine motorike i  vizuo-motorne koordinacije koje su takođe neophodne za razvoj školskih veština. Merenjem  kašikama (velikim/malim) ili šoljama, upoznaju se sa količinama, izraženim kvantitativno ili kvalitativno (sipati soli između prstiju). Ovako dete dobija mnoštvo senzornih informacija o kompaktno/rastresito,masno, suvo, mokro, sluzavo i td.). Samo ubacivanje-u šerpu, čašu, teglicu- kašikom, prstima, čašom,odlično je za finu motoriku, taktilnu stimulaciju, vizuo-težini, obliku i teksturi namirnica (glatko/hrapavo, sitno/krupno, motornu koordinaciju.

7. U svaku čašu po jedna kašika

Odlična vežba za usvajanje pojma broja. Možete naređati plastične čaše (ili tanjire, ili posudice, ili šolje…) u jedan niz, i dati detetu skup kašika i viljuški. Pitajte dete da vam u svaku čašu stavi po jednu kašiku. Ukoliko ovo dete radi sa lakoćom, možete vežbu učiniti složenijom tako što ćete davati instrukcije poput “U treću čašu stavi dve kašike” ili “Rasporedi kašike tako da je u svakoj čaši barem jedna a da u četvtoj ima za dve kašike više nego u prvoj”.

Koristitite ove aktivnosti da se zabavite i da zajedno učite. Važno je da, ukoliko primetite da vaše dete teško savladava ovakve aktivnosti, ili ih pak odbija, moguće je da su mu sposobnosti fine motorike, koordinacije pokreta, ravnoteže ili senzorne integracije nedovoljno razvijene i da se prosto povlači jer oseća da ne bi moglo uspešno da izvede željenu aktivnost. Može delovati nespretno, sporije, bezuspešno učiti nove pokrete ili reči, dakle spontano učenje može biti slabije razvijeno.

U tom slučaju bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć. Imajte na umu da je dečije iskustvo kumulativno i da bi se razvila jezička, kognitivna ili motorička sposobnost ili unapredila veština ono mora imati mnogo praktičnog, čulnog i  manipulativnog iskustva. Stručnjaci poput logopeda, reedukatora psihomotorike, senzornog terapeuta, ili psihologa vam mogu reći da li je vašem detetu potrebna dodatna stimulacija i kakva mu iskustva eventualno nedostaju. Tokom individualnog rada sa detetom, oni mu pružaju upravo takva iskustva i time omogućavaju napredovanje deteta i kretanje ka narednim fazama razvoja.