Ponašanje male dece može da bude zaista zbunjujuće - mališani mogu da budu vrlo živahni, nepredvidivi, da ulaze u konflikte sa vršnjacima, a odgovor na većinu naših zahteva bude "ne!" ili "Hoću sam".

Oni tek uče kako se funkcioniše na ovom svetu, kako da se nose sa mnogim izazovima, poput druženja, deljenja, istraživanja, izražavanja burnih osećanja, koje ne mogu na drugačiji način da objasne.

Iako su svađe među decom normalna pojava, roditelji se često iznenade i zabrinu kad saznaju da je upravo njihovo dete uključeno u svađu.

Roditelji se u takvim trenucima osećaju bespomoćno, isfrustrirano i preplavljeno emocijama, a mnogi se upitaju šta da urade kada se drugo dete tako ponaša i na primer udari njihovo dete?

Odgovor stručnjakinje pročitajte u nastavku.

Šta da uradite ako drugo dete udari vaše?

Način na koji vi reagujete na ovakve situacije uči vašeg mališana kako da se nosi sa snažnim osećanjima. Naime, vaše dete će gledati kako se vi nosite s tom situacijom i to će mu postaviti temelj po kojem će se dalje i samo ponašati i prema kojem će percipirati svoja snažna osećanja.

Kolumnistkinja za savete na forumu stranice Parents.com, dr Emili Edlin, objašnjava da ćete biti efikasniji i savesniji pri sprovođenju određenih metoda u takvim situacijama. Najvažnije je za početak da zapamtite da nas naša deca, kao i tuđa, uvek gledaju. Možda tako ne izgleda jer ne pospremaju svoje igračke iako vide da mi to radimo, ali deca stvarno obraćaju pažnju na to kako reagujemo, posebno u stresnim situacijama, prenosi Parents.

tuča.jpg
Foto: Shutterstock

Ostanite smireni

Ako drugo dete udari vaše, a roditelj drugog deteta ne interveniše, vi možete, kaže dr Edlin. Pristupite svom detetu i proverite da li je dobro. Mirno recite drugom detetu da izgleda kao da je povredilo vaše i rastužilo ga. Ovakav pristup bi mogao dati do znanja drugom roditelju da takođe nešto učini. Vaša smirena reakcija takođe pokazuje vašem detetu da je sve pod kontrolom.

Dr. Eldyn smatra da je važno da roditelji nauče lekciju svesnosti. Jednostavno rečeno, praksa svesnosti pomaže našem mozgu da ostane smiren u stresnim situacijama koje izazivaju snažne emocije. Na kraju, ovaj stepen smirenosti pomaže nam da reagujemo najbolje što možemo.

Praksa svesnosti razvija snažnu svest o mislima i osećajima u sadašnjem trenutku. Samim činom priznanja sebi u nekom trenutku - moja ljutnja raste i mogu izgubiti kontrolu; želim da ošamarim tog roditelja kao što je njegovo dete ošamarilo moje - u kombinaciji s dubokim udisajima kako bismo iskontrolisali tu ljutnju, pomaže nam da reagujemo efikasnije. 

Šta ako se incident ponovi?

Koliko god da ste evoluirali pomoću praktikovanja svesnosti, takođe želite da budete spremni na situaciju u kojoj se ponovi sličan incident. Problem tad postaje više strukturalne prirode.

Svako dete u grupi zaslužuje da se oseća sigurno, a ponovljeno agresivno ponašanje koje odrasli ne rešavaju na odgovarajući način ometa taj osećaj sigurnosti. Ako isto dete ponovo povredi vašeg mališana, sledite prethodno opisane strategije.

Nakon toga priđite roditelju ili odgajatelju koji je bio odgovoran za decu za vreme incidenta i izrazite zabrinutost. Saznajte koje korake planira da preduzme za rešavanje problema. Biće potrebno da postavite jasne granice i očekivanja, stoga se pobrinite da takve mere preduzmu osobe odgovorne za to dete. Vrlo je verovatno da će svi roditelji u nekom trenutku biti u sličnoj situaciji, na ovoj ili onoj strani.

Važno je da reagujete ispravno, staloženo ali sigurno, da pokažete svojoj, ali i drugoj deci kako se problemi najbolje rešavaju i dovedete do situacije koja će biti ugodna i korektna za sve uključene strane.

dečak plače.jpg
Foto: Shutterstock

Međuvršnjačko nasilje - najčešći uzroci i prevencija

Najčešći uzroci međuvršnjačkog nasilja su usvajanje nasilja kao normalnog ponašanja, nerazumevanje da je nasilno ponašanje loše, problemi u socijalizaciji, nedostatak pažnje od strane roditelja, nedovoljno razvijena empatija, napad kao odbrana, kaže Iva Brčić, edukatorka programa Najsrećnija beba.

Pa kako onda doprineti smanjenju međuvršnjačkog nasilja? Odgovor je jednostavan - edukacijom. Edukacijom dece, roditelja, staratelja i učitelja. Roditelji su deci uzori i prvi modeli po kojima uče. Od njih usvajaju ponašanja, vrednosti i uverenja. Odgajatelji i učitelji imaju sve veću ulogu u razvoju dece kao osoba jer uz njih provode više sati nego roditelji. Oni treba da budu primer koji će deca da slede i poštuju.

Prevencija međuvršnjačkog nasilja iziskuje konstantan rad s decom, ali i odraslima. Deca danas imaju nedovoljno razvijene komunikacijske i socijalne veštine, emocionalna inteligencija je u opadanju, ne znaju adekvatno da rešavaju sukobe i probleme, ne znaju da kontrolišu emocije niti svoje ponašanje. Da bi došlo do smanjenja svih vrsta nasilja među decom, potrebno ih je naučiti navedenim veštinama. Jednom kada ih usvoje, više neće imati potrebu da pribegavaju nasilju niti će ga trpeti.

Deca će znati na miran način da reše sukobe i nesuglasice. Bez edukacije odraslih, prevencija ne može da bude uspešna!  Odrasli treba da uvide da su oni modeli za učenje i da imaju ogroman uticaj na decu. Svako njihovo ponašanje, kritika, reakcija, ophođenje prema drugima je pohranjeno u dečju memoriju i ostavlja tragove, te utiče na njihovo samopouzdanje, kakvu će sliku razviti o sebi, na ponašanje i odnos prema drugima.

Jako je važno shvatiti i da kazne nikada ne daju željene rezultate. One možda kratkoročno saniraju problem, ali dugoročno samo ga povećavaju. One samo izazivaju otpor, ljutnju i osećaj odbačenosti. Sa decom se treba povezati, treba ih istinsku čuti i videti, i tek tada se može postići pozitivna promena.

BONUS VIDEO:

VRŠNJAČKO NASILJE SE DOGAĐA SVAKODNEVNO! Stručnjaci imaju eventualno rešenje! Premalo zaposlenik, a prevelika tolerancija na teror Izvor: VRŠNJAČKO NASILJE SE DOGAĐA SVAKODNEVNO! Stručnjaci imaju eventualno rešenje! Premalo zaposlenik, a prevelika tolerancija na teror

(miss7mama.24sata.hr/Yumama/Nataša Zlatković)