Stidljivoj deci ne pomaže to što roditelji kažu "hajde, nemoj da se stidiš", iako svi znamo da je njihova namera najbolja moguća. Ono što može da pomogne je da razumeju zašto je dete stidljivo i šta zaista mogu da urade.

Zašo je dete stidljivo

Razni faktori mogu da utiču na to da dete bude stidljivo, povučeno, da izbegava komunikaciju sa drugima.

Karakterne osobine – neka deca su po prirodi rezervisana i stidljiva.

Fizičke ili mentalne bolesti – ne mora nužno da bude u pitanju zdravstveni problem koji utiče na govor, ali može da utiče na dete tako da ono bude nesigurno u sebe, da se povlači.

Manjak komunikacije – ako dete nema mnogo prilika da razgovara sa drugima, naročito sa odraslima, njemu će biti teško da savlada tu veštinu. Obično deca koja žive u velikim porodicama nemaju taj problem. Međutim, ako je porodica asocijalna ili ako su roditelji i drugi bliski odrasli ljudi emocionalno hladni, nepristupačni, dete može da izbegava i vršnjake, što pojačava osećaj izolovanosti.

Problemi sa vršnjacima – deca umeju da budu veoma okrutna, pa ako im se učini da je neko po njihovim merilima "autsajder", lako može da postane žrtva vršnjačkog nasilja.

Problemi u porodici – razvodi, neke česte porodične svađe mogu da otežaju detetu proces socijalizacije jer ono obrasce ponašanja koje vidi kod kuće primenjuje i u okolini, ulazeći stalno u konflikte.

Nemogućnost komunikacije – dobre veštine komunikacije nisu samo dar, već i veoma važna veština koju je važno da deca usavrše kako bi napredovali u svim segmentima života dok odrastaju.

Greške u vaspitanju – preterana ograničanja ili s druge strane, preterana sloboda data detetu može da dovede do poteškoća u komunikaciji. Takođe, prekomerna upotreba uređaja može da pogorša ove probleme, piše aif.ru.

Kako sprečiti da dete bude stidljivo

Da bi se dete socijalizovalo na pravi način, nije dovoljno da ga odvedete u parkić ili ga pošaljete u školu. Važno je da sa njim aktivno razgovarate, da razgovarate o njegovim osećanjima, da mu pomognete da izrazi svoje misli i želje, da ga ohrabrite da ostvaruje kontakte sa drugima i da ga naučite neophodnim socijalnim veštinama.

Grupne aktivnosti poput treninga nekog sporta takođe mogu da pomognu u razvoju veština komunikacije u prijateljskoj atmosferi. Važno je i da roditelji pohvale dete za uspehe i dostignuća, da naprave podržavajuću atmosferu i odnos pun poverenja u porodici, kako se dete ne bi plašilo da podeli svoja osećanja.

Ako roditelji ne mogu sami da reše ovaj problem, trebalo bi da potraže pomoć stručnjaka, kako bi na pravi način razvili veštine komunikacije kod deteta.

Kako da pomognete

Prvo, važno je da prihvatite činjenicu da je sasvim normalno biti stidljiv, posebno u tinejdžerskim godinama. U borbi protiv stidljivosti je bitno da ne budete previše navalentni i da pokušavate da promenite karakter mališana.

Ne pokušavajte suviše da kontrolišete dete – pustite ga da samo rešava svoje probleme, ali uvek budite uz njega kao podrška. Počnite od svakodnevnih stvari – pustite dete da ono razgovara sa kasirom u prodavnici i da plati, ili kada svratite u poslastičarnicu na kolač.

Naučite ga da se ne plaši da pravi greške jer svi greše. To su važna iskustva koja svakome od nas pomažu napredujemo.
Pustite dete da stvori sopstvenu sliku o svetu, a to ćete najbolje postići tako što ćete mu postavljati otvorena pitanja i dati mu vremena da nađe odgovore.

Često nađite razlog da pohvalite dete, čak i za neke male uspehe.

Pitajte mališana za mišljenje u različitim situacijama i nemojte da ga kritikujete, čak i ako se ne slažete sa njegovim mišljenjem.

Pomozite mu da proširi krug ljudi u kojem se kreće – upišite ga na neke kurseve, sekcije...

Ne poredite dete sa drugima – baš ni sa kim, čak ni sa njegovim bratom ili sestrom. Puštanje mališana da razvija svoju ličnost neopterećen time da treba da bude kao neko drugi, to je najbolji način za jačanje samopouzdanja.

BONUS VIDEO:

Video Player is loading.
Current Time 0:00
Duration 0:00
Loaded: 0%
Remaining Time 0:00
 
Stream Type LIVE
Stream Type LIVE
Šta psiholog ne bi rekla svom detetu Izvor: Šta psiholog ne bi rekla svom detetu