Bolest, razvod roditelja, odsustvo roditelja, smrt bliskog člana porodice, svakodnevni stres… Današnje porodice, posebno deca, izložene su ogromnom stresu koji preti da naruši i fizičko i psihičko zdravlje. Izvesne stvari ne možemo da kontrolišemo. Uprkos našim najboljim naporima, ne možemo sprečiti nevolje i svakodnevni stres; ali možemo naučiti da budemo otporniji tako što ćemo promeniti način na koji razmišljamo o izazovima i teškoćama. Želimo da se naša deca mogu odupreti stresu, nositi se sa promenama, suočavati sa teškim životnim iskustvima i imati pozitivne ishode.

Šta je otpornost ili rezilijentnost?

Otpornost je dinamičan psihološki proces prilagođavanja novonastalim uslovima koji se sastoji u sticanju sve veće i šire kompetencije za reagovanje na stres. U značajnoj je vezi sa opštim razvojnim procesima, odnosima sa značajnim drugim i specifičnim životnim okolnostima osobe.

Svi se susreću sa izazovima, međutim neka deca i mladi su elastičniji od ostalih. Oni sa većom otpornošću ostvaruju veća postignuća u školskim aktivnostima i istraživanja pokazuju, imaju nižu stopu psiholoških zdravstvenih problema (Benard 2004). Otpornost je važna za mentalno zdravlje dece. Deca i mladi sa većim stepenom otpornosti bolje upravljaju stresom.  

Ne postoji jednostavan odgovor koji bi garantovao otpornost u svakoj situaciji. Ali možemo da pomognemo svojoj deci da razviju sposobnost preispitivanja teškoća i izazova ne bi li postala  otpornija, sposobnija i zadovoljnija.


Psiholog savetuje kako da naučite dete da bude otpornije Foto: Shutterstock

Kako pomoći deci da razviju snagu, steknu veštine da se uspešno nose sa teškoćama i budu spremna za buduće izazove?

Podsetite decu da je u redu da traže podršku. Pričajte s njima ko im može pružiti potrebna podršku. Razgovarajte s njima o tome kada će im možda trebati podrška, kao na primer kada se desi nešto loše, kada prolaze kroz težak period ili kada im je potreban razgovor o tome kako se osećaju. Kad je dete u nevolji, validirajte, priznajte to iskustvo i osećanja u tom trenutku. Na primer, recite detetu: "Primećujem da si tužan" i "U redu je plakati".

Koristite otvorena pitanja tokom razgovora sa decom - "Šta je najbolje što se danas dogodilo?", "Šta je danas bilo najteže?"... Ovo pomaže da deca artikulišu svoja osećanja i otvara mogućnosti za pomoć pri razvijanju veština suočavanja i rešavanja problema.

Detetovo verovanje u sopstvene sposobnosti potiče iz kompetencije. Fokusirajte se na ono najbolje kod svakog deteta, tako da i ono to vidi. Jasno izražavajte najbolje kvalitete, poput istrajnosti, upornosti i ljubaznosti, pomozite detetu da prepozna sebe kao brižnu osobu.

Hvalite dete za konkretna dostignuća - ne širiti pohvale kojima može nedostajati autentičnost.

Ne insistirati da dete preuzme više nego što to realno može da podnese.

Objasnite deci da suočavanje sa izazovima u životu može biti korisno - pomaže nam da rastemo kao osoba i daje nam znanja i veštine zbog kojih smo bolje pripremljeni za susret sa nekom novom poteškoćom.

Naučite šta znači rezilijentnost jer je važno i da mi kao roditelji budemo upoznati sa značenjem ovog pojma. Da znamo da se otpornost može graditi i može menjati kroz vreme. 

Važno je da imate i dobar odnos sa drugim članovima porodice i prijateljima, da im posvećujete pažnju i budete njihova podrška, jer to takođe utiče na dete. 

Otvoreno rešavajte probleme u porodici i izražavajte emocije i tokom teških perioda.

I na kraju, deca moraju znati da u njihovom životu postoji odrasla osoba koja veruje u njih i voli ih bezuslovno.

Tekst: Nataša Radosavljević, diplomirani psiholog