Svi se susreću sa izazovima, međutim neka deca i mladi su otporniji od ostalih. Evo saveta kako da pomognete detetu da razvije snagu i stekne veštine kako bi se uspešno nosilo sa teškoćama.
Bolest, razvod roditelja, odsustvo roditelja, smrt bliskog člana porodice, svakodnevni stres… Današnje porodice, posebno deca, izložene su ogromnom stresu koji preti da naruši i fizičko i psihičko zdravlje. Izvesne stvari ne možemo da kontrolišemo. Uprkos našim najboljim naporima, ne možemo sprečiti nevolje i svakodnevni stres; ali možemo naučiti da budemo otporniji tako što ćemo promeniti način na koji razmišljamo o izazovima i teškoćama. Želimo da se naša deca mogu odupreti stresu, nositi se sa promenama, suočavati sa teškim životnim iskustvima i imati pozitivne ishode.
Šta je otpornost ili rezilijentnost?
Otpornost je dinamičan psihološki proces prilagođavanja novonastalim uslovima koji se sastoji u sticanju sve veće i šire kompetencije za reagovanje na stres. U značajnoj je vezi sa opštim razvojnim procesima, odnosima sa značajnim drugim i specifičnim životnim okolnostima osobe.
Svi se susreću sa izazovima, međutim neka deca i mladi su elastičniji od ostalih. Oni sa većom otpornošću ostvaruju veća postignuća u školskim aktivnostima i istraživanja pokazuju, imaju nižu stopu psiholoških zdravstvenih problema (Benard 2004). Otpornost je važna za mentalno zdravlje dece. Deca i mladi sa većim stepenom otpornosti bolje upravljaju stresom.
Ne postoji jednostavan odgovor koji bi garantovao otpornost u svakoj situaciji. Ali možemo da pomognemo svojoj deci da razviju sposobnost preispitivanja teškoća i izazova ne bi li postala otpornija, sposobnija i zadovoljnija.
Psiholog savetuje kako da naučite dete da bude otpornije Foto: Shutterstock
Kako pomoći deci da razviju snagu, steknu veštine da se uspešno nose sa teškoćama i budu spremna za buduće izazove?
Podsetite decu da je u redu da traže podršku. Pričajte s njima ko im može pružiti potrebna podršku. Razgovarajte s njima o tome kada će im možda trebati podrška, kao na primer kada se desi nešto loše, kada prolaze kroz težak period ili kada im je potreban razgovor o tome kako se osećaju. Kad je dete u nevolji, validirajte, priznajte to iskustvo i osećanja u tom trenutku. Na primer, recite detetu: "Primećujem da si tužan" i "U redu je plakati".
Koristite otvorena pitanja tokom razgovora sa decom - "Šta je najbolje što se danas dogodilo?", "Šta je danas bilo najteže?"... Ovo pomaže da deca artikulišu svoja osećanja i otvara mogućnosti za pomoć pri razvijanju veština suočavanja i rešavanja problema.
Detetovo verovanje u sopstvene sposobnosti potiče iz kompetencije. Fokusirajte se na ono najbolje kod svakog deteta, tako da i ono to vidi. Jasno izražavajte najbolje kvalitete, poput istrajnosti, upornosti i ljubaznosti, pomozite detetu da prepozna sebe kao brižnu osobu.
Hvalite dete za konkretna dostignuća - ne širiti pohvale kojima može nedostajati autentičnost.
Ne insistirati da dete preuzme više nego što to realno može da podnese.
Objasnite deci da suočavanje sa izazovima u životu može biti korisno - pomaže nam da rastemo kao osoba i daje nam znanja i veštine zbog kojih smo bolje pripremljeni za susret sa nekom novom poteškoćom.
Naučite šta znači rezilijentnost jer je važno i da mi kao roditelji budemo upoznati sa značenjem ovog pojma. Da znamo da se otpornost može graditi i može menjati kroz vreme.
Važno je da imate i dobar odnos sa drugim članovima porodice i prijateljima, da im posvećujete pažnju i budete njihova podrška, jer to takođe utiče na dete.
Otvoreno rešavajte probleme u porodici i izražavajte emocije i tokom teških perioda.
I na kraju, deca moraju znati da u njihovom životu postoji odrasla osoba koja veruje u njih i voli ih bezuslovno.
Tekst: Nataša Radosavljević, diplomirani psiholog