Deca sa autizmom često ponavljaju određeno ponašanje (samostimulativno) kao što je mahanje rukama, okretanje ruku, gledanje šaku i drhtanje. Ova ponašanja mogu biti zabrinjavajuća ako nisu u potpunosti shvaćena.

Ovo ponašanje se tumači kao "samostimulacija", odnosno samostimulirajuća ponašanja, koja obično uključuju pokrete ili zvukove koji se ponavljaju. Iako je stimulisanje jedan od mnogih mogućih pokazatelja da dete može biti u spektru autizma ili da ima ADHD, ponašanje u stimulisanju ne znači nužno da postoji dijagnoza.

Osoba koja stimuliše ima tendenciju da pokazuje pokrete tela koji se ponavljaju (kao što je ljuljanje) koji mogu da zahvate svih pet čula, ili mogu da pomeraju na određeni način, na primer da ih vrte u krug.

Ovakva ponašanaj se nazivaju i stereotipije, a zašto ih deca imaju?

Mogu da podrazumevaju mahanja rukama, verbalne zvukove ili tikove, druge pokrete kao što su ljuljanje i hodanje na prstima. Postoji nekoliko razloga zbog kojih se stimulacija može pojaviti kod dece i odraslih sa autizmom:

1. Mahanje rukama

Od svih stimulativnih ponašanja, mahanje rukama je možda najuočljivije kod dece sa ASD. To je vrsta ponavljajućeg ponašanja koje se može javiti kratko ili duže. Mahanje rukama može se predstaviti kao stimulativno ponašanje na mnogo načina, uključujući:

  • Snažno pomeranje prstiju
  • Kliktanje prstima
  • Pokretne ruke

Većinu vremena, mlataranje rukama nije ništa o čemu treba da brinete i ponašanje može biti izazvano bilo kojim od sledećih stanja:

  • Uzbuđenje
  • Nervoza
  • Dosada
  • Smanjeni pokreti tela

Mahanje rukama je samo razlog za zabrinutost ako rezultira samopovređivanjem ili ometa detetov svakodnevni život, ograničavajući upotrebu njegovih/njenih ruku.

Na jednoj stranici na TikToku objavljen je snimak autističnog dečaka kako bi se roditeljima skrenula pažnju na simptome, od kojih je jedan mahanje rukama! Podledajte ispod!

Simptomi autizam kod dece Tiktok/happy_ville

2. Verbalne i audio stimulacije

Audio stimulisanje je svako ponavljajuće ponašanje koje ima potencijal da utiče na čulo sluha ili efikasnu komunikaciju osobe. Može uključivati:

  • Govor koji se ponavlja (naučene reči kao što su tekstovi pesama, redovi filmova, odlomci knjige)
  • Pokrivanje ili tapkanje po ušima, pucketanje prstima ili više puta kuckanje po predmetima
  • Zujanje, vikanje ili visoki zvukovi

3. Vizualno stimulisanje

Vizuelno stimulisanje je ponašanje koje je povezano sa čulom vida osobe. Može uključivati:

  • Gledajući "prazno" u predmete
  • Mahanje rukama (kao što je gore opisano)
  • Ređanje predmeta kao npr igračke
  • Treptanje više puta
  • Uključivanje i isključivanje svetla

4. Taktilno stimulisanje

Taktilno stimulisanje se odnosi na ponavljajuća ponašanja povezana sa čulom dodira osobe. Primeri mogu uključivati:

  • Trljanje ili grebanje ruku ili predmeta
  • Ponavljajući pokreti ruku kao što su otvaranje i zatvaranje pesnica
  • Tapkanje prstima više puta

5. Vesrtibularno stimulisanje

Vestibularni stimulans je ponašanje povezano sa osećajem ravnoteže i kretanja osobe. Može uključivati:

  • Ljuljanje napred-nazad ili sa jedne na drugu stranu
  • Vrtenje ili okretanje
  • Uzastopno skakanje
  • Okretanje naopačke

6. Podsticanje mirisa ili ukusa

Mirisno stimulisanje se usredsređuje na čulo ukusa i mirisa osobe. Uključuje ponavljajuća ponašanja kao što su:

  • Mirisni predmeti
  • Degustacija neobičnih predmeta
  • Lizanje ruke ili predmeta

Saveti za smanjenje stimulativnog ponašanja

U većini slučajeva, stimulisanje nije štetno i ne treba ga zaustavljati ili potiskivati. Karen Vang, autorka knjige "Moja beba se vozi kratkim autobusom: Neskriveno ljudsko iskustvo odgajanja dece sa smetnjama u razvoju", veruje da će svaki stimulans koji eliminiše staratelj verovatno biti zamenjen novim.

Uprkos tome, neki roditelji bi možda želeli da smanje određeno stimulativno ponašanje koje bi izbegavali samopovređivanje ili pomoći u održavanju nivoa društvene prihvatljivost. Na primer, negovatelj može koristiti kacigu kako bi se sprečilo da se dete povredi prilikom udaranja glavom.

Ako ste zabrinuti za bezbednost vašeg deteta, evo još nekoliko ideja za smanjenje ponašanja stimulisanja:

1. ISKLjUČITE MEDICINSKA STANjA

Neka medicinska stanja kao što su infekcije uha, migrene i fizički bol mogu pogoršati ponašanje kod autističnih osoba, pa je važno da se ovo proveri i reši što je pre moguće. Može biti posebno teško utvrditi da li postoji medicinski problem ako je vaše dete neverbalno, pa je vredno redovno posećivati svog lekara. Ako je zdravstveno stanje razlog za stimulaciju, može se smanjiti ili potpuno zaustaviti uz lečenje i podršku.

2. PODSTAKNITE VEŽBANjE

Studije su pokazale da fizičke aktivnosti mogu da oslobode napetost i smanje stimulaciju kod osoba sa autizmom. Angažovanje autističnih osoba da vežbaju nekoliko minuta svakog dana može donekle pomoći da se prestane sa stimulacijom.

3. STVORITE MIRNO, SIGURNO OKRUŽENjE

Pobrinite se da vaš dom bude bezbedan, miran prostor kako biste sprečili stres i anksioznost (koji često mogu izazvati stimulaciju). Dom vašeg deteta treba da bude mesto gde se izbegava većina spoljnih faktora koji izazivaju stimulaciju, stvarajući najbolje moguće okruženje za dete.

Upravljanje stimulacijom kroz samoregulaciju

Iako postoji mnogo pristupa koje roditelji i staratelji mogu preduzeti kako bi pomogli u upravljanju dečjim stimulansima, najefikasniji bi mogao biti rad na usađivanju samoregulacije. Rašireno je verovanje da stimulisanje može da smanji kada dete nauči da upravlja svojim emocijama.

(Yumama)

BONUS VIDEO:

Prvi simptomi autizma TikTok/oh_maddy