Poznata je priča jedne mame koja je čuvenog doktora Spoka pitala kada je vreme da počne da vaspitava svoju bebu "staru" tri nedelje, a on joj je odgovorio: "Vi ste već zakasnili." Autor ovog teksta ne misli da ste zakasnili, ali je važno da počnete što ranije. Ipak, u prvoj godini života se više vodi računa o nezi bebe, pa većina roditelja i ne pomišlja na vaspitavanje.  

Problemi koji vas mogu mučiti u prvih godinu dana su dileme oko ishrane, muke oko rasta prvih zubića, različite medicinske kontrole. Slušaćete različite savete, što stručnjaka,  što iskusnijih roditelja. U obilju informacija nemojte zaboraviti da osluškujete i sopstveni instinkt, jer kao što vaša beba nije nalik drugima, tako ni ono što će najviše značiti upravo njoj, ne mora da važi za druge bebe.

1. Grčevi.

Oni nisu obavezni, ali se javljaju kod mnogih beba, obično između treće i dvanaeste  nedelje. Prepoznaju se po bebinom jakom plaču, silovitom savijanju nogu u kolenima, tvrdom stomaku... Najčešće se javljaju u večernjim časovima a beba može imati i više napada nedeljno, koji traju po nekoliko sati. Danas se smatra da čejevi više štete nego što ublažavaju grčeve, ali ono što može pomoći jesu specijalne cucle kao i način na koji mama doji bebu (važno je da prilikom dojenja dete usisa što manje vazduha). Ponekad mame uspeju da otkriju određene položaje koji umiruju bebu, kao i trljanje leđa, ili kupanje u toploj vodi.

2. Problemi sa spavanjem.

Broj sati koliko spavaju bebe je sasvim individualan. I, dok se stalno sprovode nova istraživanja koja pokazuju da su deca koja ne spavaju dovoljno kasnije sklona emocionalnim problemima, ili potpuno suprotno, da je nedovoljan broj sati spavanja indikator visoke inteligencije, u trenutku kada želite da uspavate svoju bebu, ovakvi podaci vam ne predstavljaju posebnu utehu. Za uspostavljanje pravilne navike spavanja kod male bebe pokušajte da ustanovite njen ritam i da ga se potom pridržavate. Izbegavajte da je uspavljujete u rukama, tj. naručju. Radije je stavite u krevetac i nagnite se nad nju.

Pričajte svojoj bebiIzjave roditelja: "Još je rano, ona me ionako ništa ne razume... ",  više govore o vašoj lenjosti nego o tome koliko imate sluha za dete. Nikada nije rano da počnete da govorite svojoj bebi. Uz vaš glas ona se oseća sigurnije, jer je to glas koji je prepoznavala još u maminom stomaku. Tako će brže progovoriti, uspostaviti prisniju komunikaciju sa vama. Tako će odrastati u okruženju u kome se oseća sigurno i bezbedno.

Sa druge strane, sve ovo možemo tretirati kao, ne toliko vaspitne, koliko uobičajene faze ovog uzrasta. Ipak, upravo od vašeg vaspitnog stava uveliko će zavisiti rešavanje nekih od pomenutih problema. Tako, ako uspete da razvijete određene navike spavanja ili ishrane kod bebe upravo u ovom periodu, ustanovili ste temelje njenog budućeg ponašanja kada je spavanje ili ishrana u pitanju.

Iako ćete u prvoj godini bebinog života biti pod pritiskom i stresom (da li trenutno beba plače, ili je bolesna, ili ima problem sa nicanjem prvih zubića, ili upravo treba da prohoda, ili idete na kontrolu kukova, ili imate problema sa dojenjem...), ipak je veoma važno da se bavite ne samo "gašenjem požara", već i vaspitanjem. Odnosno:

3. Problem sa odvajanjem.

Prva godina života je vreme izrazite vezanosti za osobu koja se bebom najviše bavi, koja u najvećoj meri zadovoljava njene potrebe, a to je najčešće, mama. Ova visoka "zavisnost" i strah od odvajanja najizrazitija je u periodu između šestog i devetog meseca. Naime, u ovom periodu bebe počinju da uviđaju da su roditelji posebne osobe koje mogu doći ili otići. Slične, ali manje izražene faze vezanosti za roditelje, pre svega majku, mogu se očekivati oko treće ili sedme godine. Ipak, one će tada biti manje burne i izražene. Strah od odvajanja se može javiti i ranije ali i kasnije, tačnije, kad god se dete oseća nesigurno. Zato, ukoliko unapred znate da dolazi period vaše odvojenosti, na vreme počnite da pripremate bebu na sopstvenu odsutnost.

4. Pružite joj osećaj sigurnosti uz nekog drugog.

Oko sedmog meseca beba će uspevati da prepoznaje lica oko sebe. 

Mazite svoju bebuLjuljuškajte je. Držite u naručju. To ne znači da treba da je uspavljujete u rukama ili je naviknete na zagrljaj u tolikoj meri da ne može da leži ili sedi sama ni na trenutak dok je budna. Pronađite pravu meru. Danas se može čuti kako uzimanje bebe svaki put kad zaplače znači siguran put da je razmazite. Nije istina. Beba uvek ima razlog zašto plače. Ili ima neku svoju nezadovoljenu potrebu (gladna je, hladno joj je, mokra je, traži vašu pažnju...). U ovom uzrastu ona je potpuno upućena na vas, i na vama je da ovu potrebu zadovoljite. Ukoliko nije opsesivno vezana za vaš zagrljaj, to znači da ćete je uzeti kada zaplače, i vratiti je u krevetac kada se smiri.

Mama koja je do tada bila centar njenog sveta, ostaje to i dalje, ali sada beba može prihvatiti i druge osobe kao drage. Vaša verbalna i neverbalna komunikacija je tada izrazito važna. Obraćajte se sigurnim tonom bebi, prijateljskim glasom osobi sa kojom ćete bebu ostavljati. To detetu daje osećaj sigurnosti jer u vas ima bezgranično poverenje.

5. Period navikavanja na drugu osobu traje nekoliko nedelja.

Idealno je ukoliko imate mogućnosti da ovaj prelaz učinite postepenim, odnosno, da u početku zajedno boravite sa detetom i vi i ta druga osoba, pre nego što ih ostavite same.

Kada rasporedite svoje obaveze oko bebe (tata, baka...) učinićete  mnogo korisnih stvari i za vas i za bebu. Uključivanjem drugih osoba u njen razvoj omogućili ste joj da se emocionalno vezuje i za druge ljude iz svog okruženja. Pri tom, to su osobe koje je, takođe, beskrajno vole i koje će joj pristupati sa različitim stavom nego vi, ali sa velikim pozitivnim emocijama. Sa druge strane, vi ćete biti odmorniji i manje pod stresom kada se budete bavili njome. Ne brinite da će iko zauzeti vaše mesto. Uostalom, u slučaju da uskoro treba da se odvojite od bebe, na primer, ponovnim odlaskom na posao ili ste prisiljeni da je ostavljate u jaslama, upravo to što je navikla i na   druge osobe će biti osnova za njeno brzo prilagođavanje na ovu promenu.


Foto: Shutterstock

6. Ako je zavisno, nije nesigurno.

Nemojte brinuti da će dečja zavisnost od vas utemeljiti put nesigurnosti vašeg deteta ubuduće. Ono jednostavno reaguje na vašu trenutnu porodičnu situaciju (vi počinjete ponovo da radite, ostavljate ga sa bebisiterkom, u jaslicama...), odnosno, na promenu. Reaguje onako kako u tom trenutku razvoja jedino ume, u skladu sa svojim trenutnim mogućnostima. Takođe, oko sedmog meseca je  izraženiji nego inače bebin strah od nepoznatih osoba i novih situacija. .Tako, ako se nađe na nepoznatom mestu, ili vidi potpuno novo, njemu strano lice, ili čuje do tada, za njega, nepoznate zvuke ispoljavaće jaku potrebu za onom osobom uz koju se oseća najsigurnijom. Najčešće su to mama i tata. Odnosno, dete vas „koristi" kao svoje utočište jer u vas ima najviše poverenja. Istovremeno, neverbalnim putem ispituje vaše reakcije (da li vi te iste zvuke ili osobe smatrate opasnim ili ne). Drugim rečima, ni strah koji pokazuje, ni privijanje uz vas nije znak nesigurnosti, već oblik učenja.

7. Budite strpljivi sa svojom bebom.

To se uvek isplati i uvek višestruko vrati. Iako brojna istraživanja o prvoj godini života zaista donose spektakularna otkrića, ponešto ostaje nepromenjeno: što ste vi više smireni, strpljivi sa svojom bebom - to bolje za nju. Ne brinite ni da ćete je preteranom ljubavlju razmaziti. Deca koju najčešće nazivamo razmaženom takva postaju kao posledica nedoslednosti roditeljskog stava, naviknutosti da dobiju sve što požele - a ne zato što su od malena bila naviknuta na jasno i nedvosmisleno pokazivanje ljubavi. Osim toga, što vi imate više sluha za potrebe svoje bebe u ovom ranom periodu, što joj se više posvećujete, sa što većom dozom strpljenja i ljubavi - utoliko više formirate bazu poverenja i samopouzdanja kod svog deteta na kojoj će se kasnije nadograditi vaš međusobni odnos. Istovremeno, to je najlepši način da prvu godinu života svog deteta i vi provedete radujući se i uživajući u svakom zajedničkom trenutku.

Jelena Holcer, pedagog