Mnoge žene koje žele da se ostvare u ulozi mame imaju razne dileme kada je reč o vantelesnoj oplodnji (VTO) , a posebno su zabrinute žene koje polako ulaze u proceduru. Predstavljamo vam odgovore na 7 čestih pitanja o vantelesnoj koji mogu pomoći svima koji razmišljaju o ulasku u postupak:

1. Mogu li se identični blizanci roditi nakon vantelesne oplodnje?
Prilikom začeća korišćenjem vantelesne oplodnje, dva embriona se obično implantiraju u matericu. U ovom slučaju se rađaju blizanci. Takođe, mogu biti različitog pola. Jednojajčani blizanci se mogu roditi samo u jednom slučaju: ako jedno od jajnih ćelija počne da se deli nakon implantacije u matericu. Nemoguće je predvideti i upravljati ovim procesom. U svakom slučaju, ovo je veoma retka situacija. Potrebno je još ispitivanja na ovu temu. Takođe, nemogućeje reći da je verovatnoća jednojajčanih blizanaca sa VTO veća nego kod prirodnog načina začeća. Statistika to ne potvrđuje, piše Parents.ru.

2. Ako žena zatrudni pomoću vantelesne oplodnje, da li će njena ćerka moći sama da zatrudni?
Žene koje rađaju pomoću vantelesne oplodnje često strahuju da će njihova deca izgubiti sposobnost da zatrudne prirodnim putem. Ove strahove praksa je već opovrgla: ćerka žene koja je prva podvrgnuta VTO u Rusiji, pre nekoliko godina je prirodno zatrudnela i rodila dete prirodnim putem. Prva beba iz epruvete na svetu je takođe zatrudnela prirodnim putem. Drugi takođe imaju unuke začete prirodnim putem. Međutim, deca začeta vantelesnom oplodnjom mogu imati reproduktivne probleme, ali su njihovi uzroci i učestalost pojave isti kao i kod dece koja su začeta prirodnim putem. Nasledne bolesti koje izazivaju neplodnost prenose se bez obzira na način začeća, ali se inflamatorne bolesti, hormonska neravnoteža i genetska ili imunološka nekompatibilnost supružnika ne nasleđuju. Dakle, ne postoji veza između VTO i rizika od neplodnosti kod dece.

3. Može li postupak vantelesne oplodnje da šteti nerođenom detetu?
Postupak vantelesne oplodnje ne povećava rizik od rođenja deteta sa nedostacima u razvoju. Naprotiv, ova procedura se iz medicinskih razloga često radi kod žena koje u porodici imaju srodnike sa naslednim bolestima ili su imale decu sa urođenim manama. Preimplantaciona dijagnoza vam omogućava da izaberete embrione bez hromozomskih i genetskih abnormalnosti. Pored toga, embriolog bira "najlepše" embrione za transfer. Ali pošto ovo ne smanjuje rizik od rođenja bebe sa genetskim poremećajima na nulu, budućim majkama se savetuje da se konsultuju sa genetičarom i podvrgnu prenatalnoj dijagnozi tokom trudnoće.

4. Da li VTO menja genotip deteta?
Polaganje genetskog materijala buduće bebe se javlja nakon što sperma oplodi jaje. Nakon fuzije jajeta i sperme, embrion formira dvostruki set hromozoma sa novom kombinacijom genetskih informacija od roditelja. Kao što vidite, sve što je potrebno za prenos genetskih informacija sa roditelja na dete nalazi se u zametnim ćelijama roditelja i prenosi se u trenutku oplodnje. Prisustvo ili odsustvo roditelja u vreme oplodnje ne utiče na prenos genetskih informacija. U laboratorijskim uslovima dešava se ista stvar kao u telu buduće majke. Vantelesna oplodnja ni na koji način ne utiče na genetiku nerođene bebe.

5. Da li treba da ležim nekoliko meseci nakon transfera embriona?
Ne morate uopšte da ležite, već odmah ustanite i idite svojim normalnim poslom. Kap hranljivog medijuma koji sadrži embrione nalazi se između zidova materice koji su čvrsto jedni uz druge, ne može ispasti ili curiti. Pa ipak, lekari savetuju, bar dok ne dobijete rezultate krvnog testa na hCG, da malo smanjite fizičku aktivnost: ne dižite tegove, ne bavite se fitnesom i trčanjem.

6. Da li je moguć prirodni porođaj posle vantelesne oplodnje?
Da. Ne postoji veza između načina začeća i načina porođaja. VTO nije indikacija za carski rez. Sve zavisi od zdravlja buduće majke, toka trudnoće i karakteristika intrauterinog razvoja bebe. Druga stvar je da se nakon vantelesne oplodnje carski rezovi javljaju malo češće nego kod prirodnog začeća. Ali ova okolnost nije vezana za način začeća, već za zdravlje žene. Obično žene koje imaju određene zdravstvene probleme, i koje su zbog toga išle na VTO, rađaju carskim rezom. I na kraju, blizanci se često rađaju nakon VTO i tada se radi carski rez. U višeplodnoj trudnoći, carski rez se radi češće nego u normalnoj trudnoći.

7. Koliko često se može raditi vantelesna oplodnja?
Ne postoji opšte pravilo. Obično pokušavaju ponovo nakon 1-2 ciklusa. Kod žena mlađih od 38 godina trudnoća se najčešće javlja nakon 3-4 pokušaja. Nema ograničenja u broju pokušaja, ali lekari, pre nego što preporuče ponovljene pokušaje, uzimaju u obzir godine žene, uzroke neplodnosti i mnoge druge okolnosti.

8. Kada dobijate menstruaciju nakon neuspešne vantelesne oplodnje?
Za ogromnu većinu žena, nakon neuspešne vantelesne oplodnje, menstruacija dolazi na vreme. Kašnjenja se dešavaju iz različitih razloga. Na primer, neke žene, čak i nakon što test krvi na hCG nije pokazao trudnoću, i dalje se nečemu nadaju i nastavljaju da uzimaju hormone. Neki ljudi su imali nepravilne ili duge cikluse čak i pre VTO. Žena samo treba da bude strpljiva i čeka. Kašnjenje od 8-10 dana ne znači propuštenu trudnoću. I ova okolnost ni na koji način ne utiče na uspeh narednih pokušaja vantelesne oplodnje.

Žena takođe treba da zna da prva menstruacija nakon neuspešne vantelesne oplodnje može biti malo duža ili teža nego inače, dolazi sa ugrušcima, sa ili bez bolova. Na kraju krajeva, stimulacija ovulacije takođe utiče na stanje endometrijuma; pored toga, žena, pripremajući se za VTO, uzima hormone za održavanje "bujnog" endometrijuma. Ali sledeća menstruacija bi trebalo da bude sasvim normalna. Ako se to ne dogodi, obavezno se obratite lekaru.

BONUS VIDEO:

VANTELESNA OPLODNJA: Starosna granica pomerena na 45 godina Kurir televizija

(Yumama/T.A.S.)