Dugo već postoji pitanje da li je u redu da vlasti zabrane imenovanje dece po volji roditelja. Tako je u nekim delovima sveta dozvoljeno nazvati dete kako god mama i tata požele (osim ukoliko je ime uvredljivo), pa su u Velikoj Britaniji rođeni mali Gandalf i Supermen.

Ipak, nije mali broj zemalja u kojima roditeljima nije dozvoljeno da se odluče za određena imena. Neki to nazivaju ograničavanjem roditeljske slobode, ali zagovornici zabrane nekih imena insistiraju na tome da je ovo jedini način da se mališani zaštite od ismevanja i stigmatizacije koji su mogući ukoliko se u matične knjige upiše neko od bizarnih željenih imena.

Pogledajte: Kako izabrati ime za bebu

Tako se na Novom Zelandu nijedno dete nikada neće zvati Jea Detroit, dok je u Nemačkoj zabranjeno zvati se Osama bin Laden.  U Švedskoj je jedan par roditelja želeo da nazove svoje dete Brfxxccxxmnpcccclllmmnprxvclmnckssqlbb11116 i nije u tome uspeo, dok se jedan dečak rođen u Australiji neće zvati Isus Hrist iako su njegovi mama i tata to želeli. Jedan dečak u Japanu ostao je uskraćen za ime Akum, što na japanskom znači Đavo, dok se beba s Novog Zelanda, uprkos želji mame i tate, neće zvati Anal.

Takođe, jedno dete iz Portugalije izbeglo je ime Ovnis (što znači NLO), a jedan mali Nemac se neće zvati Miat jer ovo ime ne ukazuje jasno na pol bebe. Među zabranjenim imenima su i @, kako je jedno dete u Kini umalo nazvano, Mona Liza, što je zabranjeno u Portugaliji, Dalmata (ital. „dalmatinac“) u Italiji, Voti (što znači „seksualni odnos“) i Čou Tou (što znači „smrdljiva glava“) u Maleziji, Dejmon u Francuskoj (po liku iz serije „Vampirski dnevnici“) i Fiš end čips (engl. „riba i krompirići“) na Novom Zelandu.